OD 16. ožujka do danas broj evidentiranih nezaposlenih osoba prema evidenciji HZZ-a porastao je za 17.000. Prema podatcima koje je SBplus objavio početkom travnja, od 16. ožujka do 2. travnja na području Požeštine bez posla je ostalo 257 osoba, a na brodsko-posavskom području njih 479. Do kraja travnja ta će brojka, nastavi li se situacija s epidemijom koronavirusa ovim tempom, biti sasvim sigurno, veća. I dok se broj onih koji ostaju bez posla povećava, najavljujući krizu moguće i veću od one iz 2008. godine, broj onih koji trebaju radnike se smanjuje. Objavili smo tako danas na SBplus portalu kako je trenutno na području Brodsko-posavske županije aktivno tek 50-ak oglasa.

 Jesu li hrvatski poljoprivrednici, jesu li slavonski poljoprivrednici iskorišteni tek kao jeftin marketinški trik trgovačkim lancima dok se ne otvore granice i kao slamka spasa za koju se politika hvata da se ne bi pred izbore utopila? 

No pita li se ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića, razloga za strah nema. On je, naime u razgovoru za Večernji list kazao kako dio od oni 17.000 nezaposlenih s početka ovoga članka, može raditi i u poljoprivredi. " Naglasio bih da je tržište rada fluidno i da ćemo se morati mijenjati u skladu s okolnostima. Očekivanja su da će se radna snaga prilagođavati i sudjelovati u sektorima koji će moći zapošljavati, a poljoprivreda je upravo jedan od tih sektora čiju je važnost ova kriza dodatno potencirala. No ako govorimo o angažmanu nezaposlenih radnika u poljoprivredi, za to ne vidim problem i to sada rade službe za posredovanje pri zapošljavanju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.", zaključio je Aladrović u svom razgovoru s novinarkom Večernjeg lista.

S obzirom na stanje u hrvatskoj poljoprivredi, ovakva izjava ministra podsjeća donekle na crni humor. Mada, sasvim sigurno, poljoprivreda jeste potencijal, jeste nešto u što je ova država trebala sustavno ulagati, a ne ju zanemarivati. Koliko će u ovu i ovakvu poljoprivredu, prema kojoj se godinama odnosila maćehinski, vlast uspjeti ugraditi majčinske osjećaje i dovesti do njenog napretka, teško je sada govoriti. Tek puno toga treba uložiti da bi ona pružila potencijal zapošljavanja koji u konačnici nudi mogućnost života od nje za one koji joj se posvete. Hoće li toliko ulaganje, u krizi koja nam sijedi, uopće biti moguće?

Govorimo o grani u kojoj ljudi koji su joj posvetili svoje vrijeme, trud i rad, danas muku muče da opstanu. Trgovački lanci nude im prostor tek nakon što se pojavila epidemija koronavirusom koja je zatvorila granice i smanjila dotok uvozne robe. Ili tek onda kada se boje pada prodaje zbog pojave oboljelih unutar nekih od njih. Jesu li hrvatski poljoprivrednici, jesu li slavonski poljoprivrednici poslužili tek kao jeftin marketinški trik trgovačkim lancima dok se ne otvore granice i kao slamka spasa za koju se politika hvata da se ne bi pred izbore utopila? Vrijeme je ono koje će donijeti odgovor na ova pitanja.

Ako smo već svi ovih dana okrenuti nastojanjima da ostanemo negativni, naravno na koronavirus, ne preostaje nam ništa drugo nego da barem u isto vrijeme pokušamo biti pozitivni u vjeri kako je hrvatska politika konačno shvatila vrijednost i važnost poljoprivredne proizvodnje. Pozitivni u pokušaju da kroz prizmu poruke županijskih vođa - koji danas kazaše kako „ovu krizu trebamo shvatiti kao izazov u sagledavanju novih mogućnosti i prilika koje će se stvoriti na socio-ekonomskom području" - vjerujemo kako je isto mislio i ministar Aladrović. I da će hrvatska poljoprivreda konačno dobiti mjesto koje joj pripada. Mjesto hraniteljice Hrvatske čija politika prema njoj neće više imati maćehinski odnos.