Hoće li Plenkovićeva ulju­đenost donijeti HDZ-u na izborima veliku pobjedu? Ili "solidan" rezultat s ko­jim neće moći sastaviti Vladu ili će je sastaviti pod nedostojnim uvjetima? Ili će mu možda do­nijeti poraz? Teško je reći, ali je jedno sigurno - Karamarkov HDZ na proteklim je izborima uvelike izgubio birače u završnici kampa­nje u kojoj seMilanović bio razgoropadio te je i SDP-u i HDZ-u donio neočekivan rezultat - pr­vima vrlo dobar, drugima gotovo gubitnički.

Premda ljevičari i u medijima i u politici uvelike potječu od šumskih partizana, grabežljivih seljaka koji su mnogo više voljeli tuđe nego ono što su stekli     svo­jim radom, koji su poslije pobjede otimali ljudima sve što su htjeli i u seljačkim opancima useljavali se u vile, uspjeli su nametnuti sli­ku o sebi kao urbanom temelju društva i o HDZ-u kao primitivnoj stranci koja te temelje ruši. 

Godinu dana prije toga HDZ je u anketama, koje mu nikad nisu bile sklone, ispred SDP-a bio 10 i više posto!

I sada se Milanović razgoropadio i obezobrazio, vjerojatno sračuna­to. Podosta naroda voli borbene ljude, oštre, pa i vulgarne i uvred­ljive kakav je u određenim prili­kama i sam. Voli vođu koji nema milosti prema protivniku, kao što voli svoga favorita u boksu, voli i vođu u kojeg se može pouzdati i koji govori ono što on misli. Takav je Milanović, ali Plenković nije. On vrlo vješto uzvraća Milanoviću i drugima, ali čini to prilično mlako, bez osobite strasti i tem­peramenta. Previše je pristojan, previše uljuđen i sklon dozlaboga nepodnošljivim frazama, pa tako u svakoj rečenici bar jednom upo­rabi riječi "fokusirati se", "fokusiranje". Te riječi strane su onom sloju biračke senzibilnosti koji pokreće obični, jednostavniji, narodskiji pa i prostiji jezik.

No Plenkovićeva je velika vrijed­nost što je uljudio i HDZ, što ga je, kako se to govori, pomaknuo prema centru a da nije učinio nijedan radikalan rez koji bi "ozlijedio" članove i poklonike te stranke, koliko god bili ekstre­mni ili "ekstremni". To je vrlo slično onome s čime je Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila na predsjedničkim izborima. Mislim da je prilično težak udarac ljevici što je "zatucana", "seljačka", "pri­mitivna", "antiurbana" stranka proizvela dva iznimna, moderna, obrazovana, civilizirana, kultur­na, europejska i svjetska pimjerka političara, jednu državnicu i jednog potencijalnog državnika, kojima se cijela Hrvatska može ponositi, koji mogu dati pečat civiliziranosti cijeloj zemlji i uveli­ke pridonijeti njezinoj uzornosti u susjedstvu i međunarodnom ugledu.

Ali, neka mi spolovi oproste, Kolinda Grabar-Kitarović je žena, a Plenković bi trebao biti muška­rac, koji se od udaraca jednako dobro brani kao što ih zadaje. Milanović nema čime pobijediti Plenkovića osim svojim obma­nama, agresivnošću i nametljivo-šću, te pri tome može izreći riječi biračkim ušima vrlo drage.

I pred time Plenković ne bi smio pasti. Jer Milanović iza sebe nema nika kvih rezultata, ima četiri premijerske godine u kojima je Hrvat­sku zadužio kao nitko prije njega, srozao gospodarstvo tako reći do ništice, raselio "pola Hrvatske", kompromitirao se podupirući na loklanim izborima kriminalce koji su imali pravomoćne presu­de, štitio brata koji je ucjenjivao i prijetio po Ministarstvu financija i u Hrvatskom državnom arhivu, a trpao u zatvor ljude iz osvete (Bandića i druge). U Saboru na aktualnom satu i drugdje vrije­đao je tako reći svakoga tko mu se usprotivio pa i cijele regije - nekorisne Dalmatince i Slavonce kojima je suprotstavljao radišne i vrijedne Međimurce, te napokon udbaške ubojice nastojao zaštititi zakonom.

U tim činjenicama je Plenkovićeva prednost, kao i u či­njenici da se u četiri godine opo­rbe HDZ oslobodio Sanaderova nasljeđa, pobjeđivao na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament, te se napokon vrlo brzo oporavio od posrnuća koje je doživio s Karamarkom.

Premda ljevičari i u medijima i u politici uvelike potječu od šumskih partizana, grabežljivih seljaka koji su mnogo više voljeli tuđe nego ono što su stekli svo­jim radom, koji su poslije pobjede otimali ljudima sve što su htjeli i u seljačkim opancima useljavali se u vile, uspjeli su nametnuti sli­ku o sebi kao urbanom temelju društva i o HDZ-u kao primitivnoj stranci koja te temelje ruši.

U posljednje se vrijeme, pogotovo pojavom Kolinde Grabar-Kitarović i Plenkovića, dogodio nevje­rojatan obrat - za desetak dana građani će birati između "lijevog divljaštva" i "desne uljuđenosti"! Manje ili više izravno to priznaju i lijevi komentatori i analitičari. Zacijelo bi se do izbora Plenković trebao potruditi da ta novost nje­mu i HDZ-u ne naudi. Jer, mož­da su u pravu oni, a sve ih je više, koji tvrde da je Milanović objavu svoga razgovora s braniteljima sam režirao, što ne bi bilo strano njegovu moralu i karakteru.