Poštovano uredništvo portala SBplus,

javljam se potaknut Vašim tekstom Dr sc. Marijan Šabić : loš znanstvenik ili dobar političar? u kojem mi zamjerate interpretaciju informacije o dodijeljenim županijskim potporama za poslijediplomske studije. Prije svega, priznajem da sam taj podatak doznao na vašem portalu, i ispričavam se što nisam na njemu i objavio svoje reagiranje naslovljeno Stipendiranje ispričano djeci. Objavio sam ga u „Posavskoj Hrvatskoj" zato što vjerujem da većina onih kojima je moj tekst upućen zbog revolta ili alergije na računala ne čita SBplus, ali čita PH. Iskreno, bio sam i radoznao hoće li PH uopće htjeti objaviti moj tekst ili ne, a vama zahvaljujem što ste ga u cijelosti prenijeli.

Smatram da je dilema u vašem naslovu loše postavljena: naime, ja sam očito vrlo loš političar, jer bih inače odšutio ovaj skandal kao što su ga uglavnom odšutile i moje opozicijski kolege. Ako još ne vjerujete da sam loš političar, valjda će vas uvjeriti i to što tri dana nakon izricanja presude hrvatskim generalima pišem i ovo: smatram da je Stjepan Mesić bio dobar predsjednik i da je u danom povijesnom trenutku za Hrvatsku bio najbolji mogući izbor.

Jesam li jednako loš i kao znanstvenik možete lako provjeriti u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji ( http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=257722 ), koja pruža i mogućnost usporednog pregleda s drugim znanstvenicima na temelju različitih kriterija.

Pretpostavljam da se vaša zamjerka odnosi na to što u svom tekstu nisam komentirao činjenicu da je potporu za poslijediplomski studij dobila i kćerka Ružice Vidaković, inače predsjednice županijske organizacije Hrvatske socijalno liberalne stranke, čiji sam član. Kako ostavljate čitateljima da sami prosude korektnost moje interpretacije, ne preostaje mi ništa drugo nego se pokušati uživjeti u ulogu čitatelja. Naravno, prvo što bi mi palo na pamet uspoređujući Vrkljanov i Šabićev tekst, bilo bi kako se taj Šabić boji suprotstaviti svojoj stranačkoj šefici, pa je zato reagirao tako selektivno. Koliko me je briga za stranačku hijerarhiju mogli ste već čitati i u lokalnom tisku (primjerice PH, 8. 2. 2008.) i na pokojnom Sbiportalu. Nema te stranke, naročito ako je liberalna, ni koalicije koja će mi zabranjivati posjedovanje vlastitog mišljenja i povremeno njegovo objelodanjivanje. Nadam se da nećete ni vi.

Po meni je ovdje riječ o dvije različite kategorije, kako je vidljivo i u završnom dijelu moga teksta. Poslijediplomske studije treba stipendirati mladima. Gospodin Vrkljan je u isti kontekst stavio dodjeljivanje potpore za poslijediplomske studije županijskim dužnosnicima i službenicima, redom u najboljim godinama i sa solidnim prihodima, s potporom dvadesetpetogodišnjoj nezaposlenoj djevojci koja je, koliko sam čuo, bila izvrsna studentica. O njenom pravu na potporu mogu doista govoriti isključivo kao „loš znanstvenik", jer nisam vidio njezin indeks, rodni list, imovinsku karticu itd., niti ih usporedio s podacima njenih vršnjaka koji su zatražili sličnu potporu. Ipak, smatram da joj nije mjesto u istom paketu u koji ju je smjestio vaš urednik.

Toliko za početak. Nisam od onih koji već na početku polemike utvrđuju kako je ista završena, i radujem se idućem javljanju.

S poštovanjem,

Marijan Šabić