O ovom sam problemu u medijima govorio u nekoliko navrata, uglavnom parcijalno i usputno, i zahvaljujem Vam za poticaj da o tom i koliko-toliko sustavno napišem nekoliko rečenica.

Najviše će kontroverzi, pretpostavljam, izazvati muzejski postav. Tu nema puno filozofije, niti potrebe da se angažiraju stručnjaci iz Zagreba ili raspisuju natječaji za "osmišljavanje" postava, jer tako ne funkcioniraju ni tisuće sličnih manjih kulturnih ustanova koje već postoje u Europi.

Zbrinjavanje ostavštine obitelji Brlić po meni je uvijek bio prioritet kada god se povede riječ o Brodu kao "Ivaninom gradu", ali i o kulturnom identitetu našega grada u najširem smislu riječi. U arhivu i knjižnici ove obitelji nalazi se građa o stoljećima povijesti našega grada i njegove povezanosti s drugim dijelovima Hrvatske i Europe, na temelju te građe već je na različitim europskim jezicima objavljen niz znanstvenih studija, od kraćih članaka do monografija i doktorskih disertacija. Drago mi je da je konačno došlo vrijeme da i Brlići u svom gradu više nisu beskućnici, čak štoviše – vraćaju se u vlastiti dom.

Smatram da bi upravo tako, kao (spomen) dom obitelji Brlić trebala biti koncipirana buduća ustanova kojoj će osnivač biti Grad Slavonski Brod, uz, nadam se, određene ugovorne obveze što izdašnijeg sufinanciranja Ministarstva kulture Republike Hrvatske, i bar inicijalnu pomoć iz europskih fondova. Spomen dom obitelji Brlić sastojao bi se od arhiva i knjižnice s čitaonicom za korisnike, te stalnog muzejskog postava.

Knjižnica obitelji Brlić, koliko je meni poznato, već je dobrim dijelom uređena kompetentnom rukom i knjižna građa je katalogizirana – čini mi se da je ovu knjižnicu čak svojevremeno pregledalo i povjerenstvo brodske gradske knjižnice kao matične ustanove i vrlo pozitivno ocijenilo stupanj njene uređenosti. U nju bi, pored postojeće vrijedne knjižne građe, valjalo uvoditi i nove naslove, od novih izdanja i prijevoda dijela Ivane Brlić-Mažuranić do svih knjiga i članaka koje imaju veze s obitelji Brlić. Arhiv obitelji Brlić je, koliko sam čuo, također u velikoj mjeri popisan i uređen, te je i dio građe u digitalnom obliku pohranjen na DVD.

Najviše će kontroverzi, pretpostavljam, izazvati muzejski postav. Tu nema puno filozofije, niti potrebe da se angažiraju stručnjaci iz Zagreba ili raspisuju natječaji za "osmišljavanje" postava, jer tako ne funkcioniraju ni tisuće sličnih manjih kulturnih ustanova koje već postoje u Europi. Grad za početak treba zaposliti jednu osobu kao voditelja spomen-doma. To bi bio stručnjak s područja informacijskih disciplina, a kako su i arhiv i knjižnica već uglavnom spremni za korisnike, smatram da bi to morao biti muzeolog s iskustvom i višim stručnim zvanjem (ovo sam podebljao zbog dosadašnjeg odnosa različitih gradskih političkih vlasti prema informacijskim strukama i strukama uopće). Muzejski bi postav bio njegov stručni rad podložan kritici javnosti i recenzijama struke, iza kojeg bi stajao imenom i prezimenom i svojom stručnom reputacijom – kao, uostalom, i iza svakog drugog postava kojeg je pripremao.

Arhiv i knjižnica obitelji Brlić su u privatnom vlasništvu. Vlasnicima trebamo biti bezgranično zahvalni što su se uz pomoć skrbnika ostavštine pobrinuli da se ova vrijedna građa očuva, sistematizira i, uopće, ostane u Brodu.

Kako sam i sam kod nas i u inozemstvu posjetio skroman broj manjih spomen-domova posvećenih znamenitim pojedincima i obiteljima, dopuštam si slobodu sugerirati načelan koncept stalnog postava. Smatram kako bi trebao biti usmjeren edukaciji korisnika, zgusnuto informativan, te da bi kroz raspored izložaka trebao pratiti povijest obitelji Brlić, i kroz nju povijest Broda i njegovih veza sa svijetom. Svakako bi posebne postaje bile posvećene znamenitim pojedincima iz obitelji Brlić, primjerice Ignjatu Alojziju, Andriji Torquatu i – Ivani Brlić-Mažuranić. Naročitu bi pozornost budući kreator postava trebao pokloniti snažnoj poanti izložbe, koja bi ostavila dojam na posjetitelja – ali tu se već previše petljam muzeolozima u posao...

Na kraju, vrlo važna primjedba. Arhiv i knjižnica obitelji Brlić su u privatnom vlasništvu. Vlasnicima trebamo biti bezgranično zahvalni što su se uz pomoć skrbnika ostavštine pobrinuli da se ova vrijedna građa očuva, sistematizira i, uopće, ostane u Brodu. Viziju možemo imati ovakvu ili onakvu, ali bez kulturnog, pristojnog, tolerantnog dogovora s vlasnicima o zbrinjavanju i korištenju ostavštine Brlića, lijepa će kuća na glavnom brodskom trgu i dalje ostati bez svojih stanara.

dr. sc. Marijan Šabić, znanstveni suradnik, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje

(Pripremila: Mirta Špoljarić)