SLAVONSKI BROD – Kada sam pisao o otvaranju restorana „Zrinski" u Zrinskoj, vlasnik Željko Rački najavio je u njemu internacionalnu kuhinju sa slavonskim naglaskom. Pojam internacionalna kuhinja nije me se posebno dojmio, a ovo sa slavonskim naglaskom sam već odavno zaboravio.

Ovih dana došao je u posjet šogor iz Zagreba. I u razgovoru kako to često biva …sjećanje na djetinjstvo i na jela koja su u to vrijeme bila često na stolu. Toga više gotovo i nema, ostalo je samo sjećanje.

Kako bi punica u miru mogla gledati svoju omiljenu sapunicu odlučimo otići prošetati, pa negdje na kavu. Put nas odvede do spomenutog restorana, šogor je htio vidjeti što se to izgradilo  na uglu Zrinske i Gajeve.

Nismo imali nakanu zadržavati se, jer u restoranu kod Račkog se ne puši …samo baciti pogled.

Lijepo izgleda, pa sjednemo ipak. Kasnije ćemo do „Onyxa" na kavu.

Nađe se tu i jelovnik. Nismo nešto posebno gladni, ali nađem u jelovniku jelo kojega se dobro sjećam, a i šogor isto tako.

„Trganci sa sirom". Naručimo.

Potrajalo je malo duže. Napokon stiže, ali ne ono što smo naručili. Naručeno je jasno, glasno i pred svjedocima Trganci sa sirom, a ovo što je stiglo bilo je rezano, sječeno …ili što već, ali trgano sigurno nije. Htjeli smo reklamirati, ali nismo mogli odoljeti mirisu, pa se pravimo kao da nismo ni primijetili podvalu.

Prženi crveni luk i slanina, kojim su bili preliveni širili su miris 60-tih i 70-tih. Sve u umaku od vrhnja i sira.

Okus poznat i nikad zaboravljen. Tijesto pripremaju sami u restoranu, zbog toga je malo potrajalo.

Dogodilo se ovo prije par dana. Nisam htio pisati o događaju, jer bi ispalo kao plaćeni oglas, sponzorirani članak, ili nešto slično. Ali budući da mi je jako stalo do čuvanja tradicije i običaja mislim kako to ipak moram učiniti, iako nisam neki kulinarski stručnjak. Mislim kako sve ono što je staro i vrijedno treba sačuvati, pogotovo bogatu slavonsku tradicionalnu kuhinju u ovo vrijeme brze prehrane.

Rezani „Trganci sa sirom", kod Račkog nisu samo obično jelo, kako bi se najeo na brzinu. Oni zahtijevaju više pažnje i za njih si treba uzeti vremena. I trebalo bi ih zakonom zaštititi.

A krivo etiketiranje nismo uzeli za zlo. To je već profesionalna deformacija …pa čovjek je odvjetnik po zanimanju.