5128
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Riječ 'eco', grčkog je porijekla i izvorno znači dom, odnosno, mjesto u kojem živimo.
Sva živa bića obitavaju i djeluju unutar zajedničkog životnog prostora i mi, kao dio tog sustava, dijelimo taj prostor s njima.
I sada kada se ekološki problemi nižu jedan za drugim, izbijaju na površinu i izravno utječu na naš život i zdravlje, postajemo svjesni kako se naše prirodno okruženje urušava, kako postupno gubimo imunitet i tako oslabljeni suočavamo se s neizbježnim rezultatima našeg ponašanja.
Naš 'eco' je u sve većem nedostatku čistog zraka, u njemu je sve teže pronaći pitku vodu i nezagađen izvor hrane koji nam je iznimno potreban kako bismo nastavili živjeti.
Požari, poplave, potresi i erozije polako pretvaraju naš dom u nesigurnu nastambu, preopterećenu suživotom s onima kojima smo, radi naše pohlepe i potrošačkog načina života, oduzeli sve.
U početku smo pretvarali pustinje u plodna tla, narušavajući prirodni sklad u želji stvaranja bogatstva, a sada priroda, zbog našeg ponašanja, plodna tla pretvara u pustinje, čime izravno uzrokujemo fenomene koji će nas dovesti do velikih gubitaka i patnji.
I zato je neophodno razumijevanje našeg doma, mjesta u kojem svi živimo i obitavamo, potrebno je razumijevanje njegovih potreba da ostane nedirnut, čist i bez stalnih intervencija jer samo takav i on sam može biti zdrav.
Danas smo svjedoci širenja zaraze u cijelom svijetu koja niti nas nije zaobišla, svjedoci smo potresa koji su se dogodili jučer i sve to u veoma kratkom vremenu.
Isto tako, svjedoci smo poražavajućih rezultata u borbi s tom napasti jer smo smatrali kako smo nedodirljivi.
Svu našu energiju, znanje i sposobnost stavili smo u funkciju materijalističkog načina življenja, misleći kako će nam to biti dostatno za kvalitetan život.
Međutim, istina je sasvim drugačija. Umjesto da, poučeni iskustvom sadašnjih događanja, mijenjamo svoj 'modus operandi', mi i dalje razmišljamo kao prije.
Stoga je potrebno da što prije promijenimo razmišljanje i ponašanje jer mjesto na kojem živimo je zemlja; ova planeta živo je biće, a ne mrtvo kao što mnogi misle.
Uništavajući šume, zapuštajući izvore pitke vode, prisiljavamo sva druga živa bića da žive u sve većoj blizini čovjeka jer smo njihova staništa uništili. Tako je i taj virus, koji sada hara cijelim svijetom, nekada davno živio daleko od nas. Sada smo ga približili sebi, dopustili da dijeli stanište s nama.
Čovjek se udaljio od prirode i posljedica ne može biti drugo doli - patnja.
I to zaslužena patnja, jer pristali smo na to da je za naše najmlađe bitnije znati slova i brojeve, a istovremeno biti potpuno neuk po pitanju prirode i života, da je divljenje ljudskim djelima stavljeno ispred divljenja prirodi. Onda se... Prikaži sve čudimo kada fakultetski obrazovani ljudi ignoriraju viruse, vjeruju u zemlju kao ravnu ploču, kleće pred tragikomičnim mitovima i mitomanima, puše priče grotesknih populista i gube povjerenje u akademiju. Ne razlikuju život od apstrakcije, stvarno od izmišljenog, dobro od zla.