Oleandar (Nerium Oleander, Apocynaceae) jedina je vrsta klasificirana pod imenom Nerium. Porijeklom je iz Maroka i Portugala a uzgajali su ga već stari Grci i Rimljani pa je uresna vrijednost ove trajnice poznata već više od dvije tisuće godina. Zasađeni u cvjetnim posudama krasili su mnoge dvorove još od šesnaestoga stoljeća. Nerion na grčkom znači voda tj. vlaga što upućuje na to da je oleandar traži dosta vlage i, zapravo, u prirodnim staništima, oleandri rastu uz potoke gdje imaju dovoljno vode i tijekom ljetnih mjeseci. Ukoliko je posađen u saksiji, ljeti treba svakodnevno zalijevanje. Posađen u vrt, može narasti i do četiri metra visine.

Dobro podnosi zagađen gradski zrak, udare vjetra ali i posolicu pa ga u Dalmaciji nije rijetko vidjeti posađenog uz gradske prometnice.

Blagi, opojni miris cvjetova

U vrtovima ih valja saditi na potpuno osunčanim položajima gdje će do punog izražaja doći sva njihova ljepota.Do danas je razvijeno više od četiristo sorti oleandara koji se međusobno razlikuju u boji, obliku cvijeta i visini.Ono što ga čini zanimljivim jest dugotrajna i bujna cvatnja. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili puni, a dolaze u raznim nijansama bijele, crvene, žute ili ružičaste boje. Kod velike većine sorti cvjetovi imaju blagi, opojni miris.

Gotovo općenito je poznato kako je oleandar jedna od biljnih vrsta koja u svim svojim dijelovima sadržava otrovne tvari, primjerice glikozid oleandrin. Ipak, najotrovniji su kora i listovi. Iako je malo vjerojatno da će netko posegnuti za listom oleandra i žvakati ga, ipak su zabilježeni slučajevi otrovanja, primjerice vodom u kojoj je držana grana oleandra, ili mesom koje je pri kuhanju miješano granama oleandra. Prema nekim izvorima čak su zabilježena otrovanja dimom koji je nastajao paljenjem oleandrovih grana.

Opjevan je i u pjesmama

PDF Dokument

OLEANDAR.pdf