Nit` je jela, niti bor...

Dakako – ne radi se ni o borovima, ni o jelama, kako uobičajeno govore oni kojima su ova dva pojma sinonim svih zimzelenih četinjača, već o smrekama (lat. Picea abies) crnogoričnoj vrsti drveća iz porodice Pinaceae.

U posljednjih desetak godina, u šumama, ali i na okućnicama te u parkovima, šumarskim gospodarstvenicima, osobama zaduženim za gradske parkove i građanima veliki problem pravi, za mnoge nepoznat mali štetnik, pa se, neupućeni, pitaju što se događa sa smrekama. Radi se o (osmerozubom) smrekovom potkornjaku ili smrekovom pisaru ( Ips typographus).

Nije primarni štetnik, već napada stabla koja su fiziološki nešto slabijeg imuniteta, no kada zahvati određenu stanište, postaje i primarni, a kako vrlo brzo prelazi sa stabla na stablo, u roku od samo dva ili tri tjedna, uništava sva stabla koja se nalaze u blizini ...

Teško je biti posve određen o mogućem „doprinosu" bosanskobrodske rafinerije fiziološkom slabljenju stabala i grmova na našem području, pa i o tome će struka morati reći svoje.

Sjekiru ili „štilovku" u ruke

Kako je ovaj potkornjak rezistentan na gotovo sva kemijska sredstva, nema drugog lijeka, osim sjekire ili dobre „štilovke". Srušena stabla  odmah treba u potpunosti spaliti.

Potkornjak posljednjih godina, posebno u klimatološkim kao što je ova, sušna, napada sve četinjače, pa tako i thuje, pačemprese itd. Ako se neke biljke „bez razloga" počinju sušiti, bili to 'smaragdi' ili thuje neke druge vrste, treba odmah pogledati ispod kore biljaka. Ako ste utvrdi nazočnost i djelovanje smrekovog pisara ili potkornjaka, sve „sumnjive" biljke, nažalost, moraju van i u vatru kako ne bi bilo kasno za sve ostale. Drugog rješenja nema.

Kad se na thujama i pačempresima počinju mijenjati boje određenih grana, ne mora značiti kako se radi o potkornjaku. Štoviše, vjerojatno se ne radi o ovom štetniku jer on radi – sustavno. Ili odozgor prema dolje, ili obrnuto. Kod smreka list se jednostavno suši i vrlo brzo sav otpadne. Na tujama osušeni listovi, zbog strukture drugačije od igličastih, dugo se zadržavaju.

Narušena kakvoća zraka, kisele kiše...

Ne radi se o novom, tek nedavno uočenom štetniku, ali gotovo šezdeset posto osušenih smrekovih šuma u Hrvatskoj, za svoje stanje imaju „zahvaliti" pojavi prenamnožavanja potkornjaka, a po prof. dr. Borisu Hrašovcu sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji je, ujedno, i vodeći stručnjak specijalist za poznavanje potkornjaka, jedan od glavnih uzroka njegove ekspanzije nagla je fiziološka oslabljenost sastojina izazvana nepovoljnim režimom padalina. Ekstremno suhe godine, kao što je ova, razdoblja su ekspanzije ovog štetnika.

Po profesoru emeritusu i akademiku Slavku Matiću, ove zimzelene četinjače propadaju uslijed suše, nepovoljne „kemijske klime", kiselih kiša i širenja smreke na neodgovarajuća staništa, te izostanka nužne njege i obnove. Imajući ovakvo mišljenje visokostručne i iskusne osobe, ipak, teško je biti posve određen o mogućem „doprinosu" bosanskobrodske rafinerije fiziološkom slabljenju stabala i grmova na našem području, pa i o tome će struka morati reći svoje.

Živicama od, zapravo otrovnih, thuja silujemo prirodu

Thuje (porodica Čempresi) nisu grmovi, već stabla! Poznato je pet vrsta od kojih su uzgajivači „proizveli" mnoštvo različitih kultivara.

Ime je dobila po grčkoj riječi thia što znači smola - tamjan, koji se rabio za kađenje u raznim obredima. Otrovna je biljka jer, pored eteričnih ulja l-tujona, d-pinena, tanacetona, pinicitrina i glikozida, sadrži i otrovni tujin. Ne koristi se u službenoj medicini, ali ju koriste u izradi takozvanog eteričnog ulja "cedra", zatim homeopatskih pripravaka s kojima valja biti oprezan jer njena eterična ulja djeluju kao abortiv, adstrigent, antibakterik, antihelmetik, antiinflamatorik, antireumatik, aromatik, dijaforetik, diuretik, emenagog i rubifacijens. Otrov tujin nalazi se u listovima biljke.

Najmanja vrsta thuje naraste šest metara, i bude široka najmanje dva metra. U prirodnom okruženju, odnosno bez intervencija ljubitelja „lijepih" okućnica, narastu u divovska stabla čije korijenje može oštetiti ili čak uništiti temelje kuća. Najveća od svih vrsta thuja, Thuja plicata, naraste čak sedamdeset metara visoko a širina krošnje joj je četiri metra.

Simpatične su mlade biljke, ali thuja dobro ne podnosi  orezivanje. Kod thuja, koje se orezuju, često je javlja sindrom sušenja krošnje koji prvo zahvati  jednu stranu stabla, počne se širiti i onda uništi cijelu biljku.

Uobičajena su sušenja mladih grančica izloženih dugotrajno jakom ljetnom suncu, a pravi problem je kad se biljka počne sušiti iz unutrašnjosti. Pored mogućih štetnika - tujin moljac miner (Argyresthia thuiella) - i bolesti, a one su neparazitskog porijekla i javljaju se kao posljedice prejake rezidbe, uzrok može biti ili sparina, ili pretjerana vlažnost zemljišta. Stoga rezidbu treba izbjegavati, osobito tijekom vrućih ljetnih dana. U sušnom razdoblju zalijevanje mora biti umjereno, svakih dva tjedna, a u razdobljima pretjerane zasićenosti tla vodom, treba osigurati drenažnu odvodnju.

Umjesto ukočenog geometrizma, razbarušena priroda

Umjesto trendovskih šimšira, thuja i lovor višnje, trebalo bi se više odlučivati za cvatuće, prirodne živice od „veza", graba, bukve, kaline, lozice, kombinirane s dunjaricama ("kamelijama") forzicijama, božikovinom, žutikama, grmastim petoprstama, jasminom, ali i bobičastim, jagodičastim i koštičavim voćkama kao što su lješnjaci, borovnice, trnjine, kleka, pasji trn, glog, ribizl, ogrozd, aronija, kupine, bazga... koje, doduše, traže puno više mjesta, ali, jednako, puno manje orezivanja i druge brige, i pružaju lijep prirodan izgled,  zaštitu ljudima od znatiželjnih pogleda, zaštitu od prašine i sigurnost pticama pjevicama koje u njima nalaze odmorište i mjesto za gniježđenje.