SLAVONSKI BROD - Već godinama, kadgod me put nanese kroz brodsko naselje poznato kao Payton, makar se osvrnem, ako ne i zastanem, pored izuzetno lijepog i zanimljivog stabla koje, samo izdaleka, podsjeća na druge zimzelene četinjače, a izbliza je jasno kako se radi o nekoj egzotičnoj i u nas rijetkoj vrsti. Vidjevši takva stabla još i u scenama „Jurskog parka", zaintrigiralo me je do te mjere te sam, s vremenom, o njemu prikupio dovoljno informacija koje možda mogu pomoći one koje bi mogla zanimati sadnja i uzgoj ovoga drveta. Radi se o čileanskom boru (Araucaria araucana) kojeg još nazivaju i majmunovo drvo (engl. Monkey Puzzle tree) ili zmijobor. Botanički naziv biljka je dobila po južnoameričkom domorodačkom plemenu Araucana, iz Pehuenchua u Andama, koje je sjeme tog drveta koristilo za prehranu.

S prirodnim životnim vijekom od oko tisuću i tristo godina, i zbog toga što može doživjeti više od dvije tisuće godina, araukarija se ubraja u najdugovječnije vrste.

Araukarija ima simetrično i gusto raspoređene grane koje rastu od razine tla. Dok je drvo mlado, ono zadržava svoj pravilan piramidalan ili stožast oblik. Nakon toga gubi svoje stare grane od dolje prema vrhu i poprima oblik kišobrana ili kupole. Listići su joj čvrsti, u obliku ljuske ili listova ananasa, a dugi su tri do četiri centimetra. Oštrog su ruba i bodljikava vrha.

Prirodno stanište su joj Ande u Čileu i južnoj Argentini, na visini iznad tisuću metara, u područjima sa puno snijega zimi. Odabrana je kao nacionalna biljka Čilea ali je i na popisu ugroženih vrsta jer, zbog njezinog visokog ravnog debla, na mnogim područjima je posječena. S prirodnim životnim vijekom od oko tisuću i tristo godina, i zbog toga što može doživjeti više od dvije tisuće godina, ubraja se u najdugovječnije vrste.

Uspijeva u cijeloj Hrvatskoj

Uspijeva u cijeloj Hrvatskoj, ali je izuzetno rijetka, a osobito malo ima primjeraka starih nekoliko desetljeća. Relativno je česta u Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji , Švicarskoj, Njemačkoj a, prema nekim procjenama, samo na okućnicama i u parkovima širom Belgije ima oko pet tisuća odraslih stabala što bi, u nekom plantažnom šumskom sklopu pokrilo oko pet hektara površine.

Njemačka ima dvije pokusne plantaže. Ne čudi - jer poznato je - stablo araukarije može narasti do visine od trideset pa i do četrdeset metara. Jedna plantaža sađena je na površini oko tri tisuće kvadratnih metara sa rasporedom deset puta deset metara između stabala. Najsnažniji primjerci, koji su 1971. posađeni kao petogodišnje sadnice, u starosti od trideset godina, dostigli su visinu od devet i pol metara te promjer, u visini prsišta, do dvadeset pet centimetara.

Drugi nasad su zasadili 1982. godine i to četverogodišnjim sadnicama na površini dvanaest tisuća kvadratnih metara blago prema jugu nagnutog terena i u puno gušćem sklopu, odnosno u razmaku dva i pol puta dva i pol metra. Ovo se pokazalo boljim jer  - araukarije, u samo trinaest godina starosti, bile su visoke šest metara, a promjer stabla u prsištu već im je bio sedamnaest centimetara. Kod nas je sjeme praktično nemoguće pronaći, a u Belgiji klijavo sjeme u prosjeku daje svako deseto stablo.

Ne znam imaju li Hrvatske šume neku pokusnu plantažu, ali odluči li netko, ako već neki rasadnik to  ne radi,  proizvoditi sadnice za uzgoj, najbolje je uvesti već stratificirano sjeme izravno iz Čilea, a nipošto iz Argentine, jer čileansko sjeme genetski je prikladnije našem podneblju.