POŽEGA - Požežanin Nino Matoković jedan je od novih-starih glazbenika na području požeškog kraja. Kako doznaje Kulturni centar Požega, Nino je gitaru počeo svirati kao 15-godišnjak te je za vrijeme srednje škole svirao u neformalnoj grupi požeške Gimnazije.

- Imao sam prijatelja Velju s kojim sam svirao u duetu. Svirali smo na maskenbalu, u Grabriku (op.a. sadašnjoj Sportskoj dvorani Tomislav Pirc) kao predgrupa. Ja sam svirao gitaru, dok je Velja imao dobar glas - koji nažalost više nije među nama. - kazao je Nino Matoković.

Svoje srednjoškolske dane tako je provodio s bendom svirajući u kabinetu, na priredbama te atletskom stadionu nakon završetka nastave. Nakon određenog vremena, Nino se pridružio požeškom bendu u kojemu je bio tri godine, odnosno, do 1981. Odlaskom u vojsku stala je i njegova glazbena priča, no brzo se vratio svojoj ljubavi iz mlađih dana.

- Trenutno se bavim glazbom kao i prije nekih 30-40 godina, a ono od čega živim je turizam. Radim posljednjih godina sezonski posao na moru i mislim da će tako biti i ove godine. Zimi sam u Požegi i bavim se glazbom. Posljednje što radim s O.M.G. bedom je počelo prije oko tri i pol godine i to na način da sam upoznao Dražena Muljevića koji je za svoju ženu rekao kako dobro pjeva, a kako ja pišem tekstove, zainteresirao sam se i krenuli smo s vježbama. Nakon nekoliko proba napravili smo dvije-tri pjesme, odnosno, realizirali smo moje ideje od godinu prije. - otkrio je glazbenik, dodajući kako su zajedno nastupali u Zagrebu, Požegi i Slavonskom Brodu.

Nakon što je te 2019. godine krenuo surađivati s Ana Marijom Muljević, već nakon pola godine snimili su pet demo snimki, za koje Nino kaže kako su solidne s obzirom na to da ranije nisu imali iskustva s tim.

Po pitanju onoga što u Požegi nedostaje, Nino se slaže s mnogim dosadašnjim sugovornicima Kulturnog centra Požega.

- Mladima bih savjetovao da se okrenu svom radu i ne slušaju nikoga tko je po strani te da pišu ono što osjećaju. Kada bi Grad našao jednu prostoriju u kojoj bi se promicala kultura, mislim da bi to potpomoglo mladim autorima i bendovima da opuštenije sviraju, imaju svoje termine, da ne moraju gledati gdje im je bučno,… - zaključio je Nino.