NOVA GRADIŠKA - Kako su zadnjih godina Slavonci tražena radna snaga u vrijeme sezone, poznata je stvar. Kao što je poznato da su vriejdni i radišni. I dok neki imaju sreću i dobiju dobre poslodavce, ima i onih koji će sezonsko saposlenje pamtiti po suzama i očaju. Jer su dobili poslodavce koji činjenicu da dolaze iz jedne od najnerazvijenijih regija Hrvatske koriste za minimalna plaćanja i iživljavanja. Mnogi se jednostavno pokupe i odu već nakon nekoliko dana, neki dobiju poslodavce iz pakla pa jedva izvuku živu glavu, a neki trpe do krajnjih granica, a onda odluče progovoriti. Baš kao i 60-godišnji Novogradiščanin.

"Unatoč neplaćenim radnim satima, uporno sam radio i to na voću i povrću u hladnim komorama na 2 stupnja dok je istovremeno vani bilo gotovo 50 – bez zaštitnog odijela! Naravno, teško sam se razbolio, promrzla mi je noga, uslijedila je tromboza…"

Svoje prošlogodišnje iskustvo rada na na sezonskim poslovima u jednom trgovačkom lancu u Hrvatskoj novogradiščanin Stjepan Matijević (60) podjelio je s novinarima portala dnevno.hr.

Kaže kako se za rad javio u rovinjskoj poslovnici spornog trgovačkog lanca. "Prekrasan grad s prekrasnim ljudima i zainteresiranim turistima. No strahote koje sam doživio radeći na tom mjestu su učinile da ću Rovinj vjerojatno dovijeka pamtiti po mobingu, ucjenama, ponižavanjima i izrabljivanju”, započeo je svoju priču 60-godišnji Stjepan Matijević koji je za ovaj portal kazao kako je bio spreman na teški fizički rad i to mu nije bio problem. 

Priča kako je "bio spreman raditi dan i noć, na umor i iscrpljenost, ali ne i na neljudskost i poniženja". A na dane sezonskog rada sjećat će ga neplaćeni prekovremeni sati, skučen smještaj i maksimalno iscrpljivanje radnika. 

„Čak i ako je nadljudski teško, ja pristajem ako je pošteno. Međutim, već na listama tjednog rasporeda mi je bilo čudno… Napisano je kad tko radi, u kojoj smjeni i s kojim početkom, ali nigdje nije pisalo do kada. Ubrzo sam primjetio da ne dobivamo platne liste na kojima smo mogli vidjeti radne sate. U pravnoj službi su mi rekli da nama sezoncima platne liste šalju na adrese boravišta, dok su stalni radnici Plodina platne liste dobivali na ruke. Unatoč neplaćenim radnim satima, uporno sam radio i to na voću i povrću u hladnim komorama na 2 stupnja dok je istovremeno vani bilo gotovo 50 – BEZ ZAŠTITINOG ODIJELA! Naravno, teško sam se razbolio, promrzla mi je noga, uslijedila je tromboza…”, ispričao je nesretni Stjepan koji je unatoč svemu nastavio raditi, i trpiti, kako je sam naglasio, sve gore i gore uvjete. Kad se požalio pravnoj službi nazvao ga je šef i dao mu rok od tri sata da napusti smještaj.

"Jednostavno me izbacio. Plakao sam hodajući po Rovinju.". kazao je Stjepan koji je odlučio pravdu istjerati na čistac, pa je sve prijavio različitim inspekcijama, a slučaj je završio i na sudu. No, predmet još nije riješen, a pitanje je i kada će biti. Priču ovoga čovjeka, koji kaže kako će ako bude potrebe i osobno u ministarstvo pravosuđa, u cijelosti možete pročitati OVDJE.