Portal „Hrvatski vojnik" objavio je priču naslova „Mlada Vučica za volanom M-ATV-a" o mladoj Brođanki koja nije odustala od sna da postane vojnikinja. U nastavku tekst prenosimo u cijelosti.

SLAVONSKI BROD / GOSPIĆ - Nježna ruka otvara teška vrata vozila M-ATV, a iza njih pojavljuje se mlada nasmiješena žena u odori i s kacigom na glavi. U Hrvatskoj vojsci to je jedinstven prizor jer je vojnikinja Marinela Domorad u velikom sustavu zapravo jedina žena obučena za vožnju M-ATV-a. Stigli smo u Gospić, u vojarni je uobičajen radni dan, koliko to može biti u ovo vrijeme koronavirusa. Ususret nam ide vojnikinja Domorad, pripadnica Motorizirane bojne Vukovi. Ta se 27-godišnjakinja iz Slavonskog Broda, ušavši u sustav prije tri godine, morala preseliti u Liku, gdje sad živi i radi. Naizgled nježna Vučica zapravo ima odlučan hod i čvrst stav, a istodobno kroz razgovor čini se skromnom i iskrenom. Tako nam je sasvim otvoreno priznala da se ispočetka nije usudila ostvariti svoje snove zbog određenih predrasuda u koje je čak i sama vjerovala.

„Šest godina radila sam u struci kao frizerka i cijelo to vrijeme vojska je bila moja neostvarena želja. Kako su oko mene uvijek bile prisutne priče da vojska nije za žene i da nemam šanse, mislila sam u sebi – ja sam djevojka, ja to ne mogu. No, odjednom se nešto u meni prelomilo i odlučila sam da moram probati pa što god bilo,” govori nam. I tako je Marinela bez ikakvih problema svladala sve što je bilo potrebno da postane vozačica borbenog vozila. Dakle, poruka drugim ženama koje imaju slične strahove – može se!

Kad je odluku da se odazove vojnom pozivu objavila obitelji i prijateljima, svi su bili iznenađeni. „Rekli su mi da sam previše ušminkana za vojsku, ali htjela sam dokazati da mogu i uspjela. Ovo je poziv s puno odricanja, privatni život pati, nikad ne znaš kad te mogu dignuti. Ali, sve ima i mane i prednosti,” objašnjava nam Marinela i dodaje da je dobra stvar što je njezin dečko također u vojsci pa dobro razumije kakav je vojnički život.

Na pravom putu

Na putu prema cilju nije bilo baš jednostavno, o čemu svjedoči jedna pomalo filmska anegdota. „Kad sam došla na obuku za C kategoriju, odmah su mi na vratima rekli: „Kolegice, ovo je C kategorija.". Naravno, mislili su da sam pogriješila zgradu i da je riječ o zabuni.” Ali, nije bilo tako. Ova mlada vojnikinja znala je da je na dobrom mjestu. „Uslijedilo je pet odličnih tjedana, vozili smo na Ivecu, instruktori su bili dobri, kao i vozači i kolege. Nakon što sam uvježbala vožnju, uspješno sam položila ispit,” govori nam Marinela. Unatoč uspjehu, kad je položila ispit za C kategoriju opet su se javili oni koji su dovodili u pitanje put kojim je krenula. Govorili su joj da kao žena radije odabere nešto drugo.

Međutim, Marinelu je to samo dodatno motiviralo. S druge strane, imala je puno dobronamjernih kolega koji su joj pomagali i bili na raspolaganju kad što ne bi znala. Nakon nekoliko mjeseci polazila je tečaj za vozilo M-ATV, koji je trajao pet dana, a sastojao se od vožnje po cesti i na različitim terenima. Jednom kad je krenula u ostvarivanje svojih želja shvatila je da je više nikakve predrasude ne mogu zaustaviti pa će, bude li situacija povoljna, vojnikinja Marinela Domorad postati i jedina vozačica MRAP MaxxPro vozila.

"Prije izbijanja pandemije koronavirusa pripremala sam se za tečaj za vozilo MaxxPro, ali na kraju je otkazan. No i dalje planiram otići na taj tečaj kad okolnosti budu dopuštale,” ističe sugovornica portala Hrvatski vojnik. Na pitanje kako se osjeća s titulom jedine vozačice M-ATV-a u Hrvatskoj vojsci odgovara: "Iako svi to doživljavaju kao svojevrstan kompliment, često poželim da me nitko ništa ne pita. Bude mi neugodno i ne volim reći da sam jedina jer ispadam umišljena, a nisam takva. Kad me pitaju jesam li jedina žena, radije odgovorim da je možda još koja žena baš sad u procesu obuke i polaganja.”

Tatin kamion

I u privatnom životu Marinela voli vožnju. Vozi Opel Corsu, no njezina ljubav prema velikim i teškim vozilima očito je obiteljska crta. "Moj tata ima kamion i ponekad ga provozam. Što da kažem, krv nije voda,” govori nam kroz smijeh mlada vozačica. Marinela je trenutačno u sastavu snaga deklariranih za Borbenu grupu Europske unije, a riječ je o vojnoj sposobnosti EU-a za brzo djelovanje. Vukovi se nalaze u sastavu grupe i od 1. srpnja u šestomjesečnom su stanju pripravnosti pod vodstvom Njemačke. "U sklopu priprema za EUBG bili smo na puno terena i sudjelovali na međunarodnim vojnim vježbama, gdje sam stekla puno iskustva. Godinu i pol smo se uvježbavali, na zadnjoj vježbi ocijenjeni smo kao spremni i sad smo šest mjeseci stand-by,” objašnjava vojnikinja Domorad, koja bi u slučaju potrebe u sklopu deklariranih snaga u misiju otišla kao vozačica M-ATV-a. Osim toga, nada se da će u budućnosti kao vozačica otići u neku od međunarodnih misija.

Slavonija u Lici

Za kraj smo je upitali o njezinu životu i radu u Gospiću. Vojnikinja je krajem 2017. raspoređena u bojnu Vukovi pa je tako Lika postala njezin privremeni dom. "Ovdje nas je puno iz Slavonije pa kući idemo skupa i skupa se vraćamo. Jako smo povezani i odlično se slažemo. Sve radimo zajedno, jedemo, spavamo, mi smo kao proširena obitelj pa u jednom trenu prestaneš te ljude gledati kao kolege i počneš ih doživljavati kao braću i sestre,” kaže Marinela, koja u budućnosti želi postati dočasnica i raditi negdje u Slavoniji, bliže kući. Ako se to i ne dogodi, kaže, spremna je na sve. "Zadovoljna sam, sviđa mi se vojnički život i dugoročno se vidim u Hrvatskoj vojsci,” zaključuje mlada vojnikinja za portal Hrvatski vojnik.