STARCI – Lijep i sunčan dan obradovao je ovoga vikenda Vladimira Plavca i njegovih četrdesetak prijatelja koji su došli pobrati grožđe u njegovom vinogradu na obroncima Babje Gore, piše novagra. Najstarijem vinogradu, kako ističe, na ovom području u kome se trsovi vinove loze s ljubavlju njeguju stotinu godina, isto toliko grožđe bere i pravi kvalitetno vino.

Berba grožđa tradicionalno je i ove godine počela pucanjem iz mužara. Uvijek je bila, pa tako i u subotu, više od pukog rezanja grozdova sa trsova i spremanja grožđa u kace iz kojih će poteći slatki mošt koji će se potom pretvoriti u kvalitetno vino. Kaže da je berba grožđa, nakon puno truda i rada tijekom godine, u vinogradu za vinogradara prvi veliki događaj, a za njega još i više.

-To je moj kirvaj. Danas u berbi sudjeluje četrdesetak prijatelja raznih zvanja i zanimanja. To je dokaz moje zaljubljenosti prema vinogradu, prema ovom posjedu i kraju, prema ljudima i prijateljima. Skupit u berbi toliki broj ljudi, u vrijeme kada ljudi ni za novce neće doći raditi, velik je problem. Ja taj problem nemam jer se u berbu kod obitelji Plavac dolazi s veseljem.

Moj je vinograd stogodišnjak. Kada se moj djed vratio iz Amerike kupio je ovo zemljište i zemlju na analizu nosio u Ameriku. Bio je napredan čovjek i želio je utvrditi je li zemlja dobra za vinograd. Kada se slijedeće godine vratio od susjeda je kupovao parcele, objedinio u ovu površinu i posadio  četiri tisuće trsova. U proteklih 100 godina ovdje je uvijek bio vinograd. Djed je umro 1940. godine, a ja nisam dočekao da se ostvare njegove želje. Govorio je da će pudarit, a unuk nasljednik će mu donositi jelo i da će mu kupiti pušku i lovačko odijelo. Bio je to zavjet mog pokojnog djeda. Nažalost, ja to nisam doživio.

Otac je umro 1979. godine i ja sam nastavio tradiciju vinogradarstva. U vinogradu je bilo 4.000 trsova koje nisam sve mogao obrađivati i dio smo izvadili. Mijenjao sam sorte loze, ali vinograd unazad sto godina nije prestajao postojati na ovom mjestu. Najstariji je to vinograd na ovom području.

Prije nego sam otišao u mirovinu razmišljao sam što poslije. Sa 42 godine radnog staža, od kojih sam najviše proveo u Hrvatskoj elektroprivredi i Elektri u Novoj Gradiški, a četiri godine kao zamjenik brodsko-posavskog župana, razmišljao sam što ću raditi kada više ne budem aktivan i kada odem u mirovinu. Odlaskom u mirovinu počeo je moj novi život. Nastavio sam radit u vinogradu i voćnjaku. Kažem da sam najbogatiji čovjek na svijetu jer sam izgradnjom ceste vratio život u Starce koji su sada vikend naselje. To je ono što me čini sretnim i bogatim čovjekom – priča Vladimir Plavac.