Tragom te informacije, Vodovod Slavonski Brod upitali smo od kojih su materijala cijevi koje čine vodovodnu mrežu u Slavonskom Brodu.

- Vodoopskrbno područje kojim upravlja Vodovod d.o.o. Slavonski Brod, prostire se od Slavonskog Šamca na istoku do Lužana na zapadu. Vodoopskrbni sustav se sastoji od cjevovoda, vodosprema, precrpnih stanica i, naravno, crpilišta. Vodovod d.o.o. upravlja s oko 900 kilometara vodoopskrbnih cjevovoda izrađenih od različitih materijala - Azbest cement, Ductile, lijevano željezo, čelik, PVC, PEH - od kojih PVC i PEHD čine više od 50 posto. - na upit SBplus-a odgovorio je Stjepan Aščić, direktor slavonskobrodskog Vodovoda.

No, mada olovne cijevi ne čine javni vodoopskrbni sustav, neki su ih građani koristili, odnosno, ugrađivali kao dijelove takozvanih 'internih instalacija'.

- Vodovod d.o.o. nikada nije koristio olovo za izradu cijevi javnog vodovoda niti za unutarnju instalaciju pitke vode, dok su se do sredine sedamdesetih olovne cijevi koristile za izvođenje internih instalacija odvodnje, tako da Vodovod d.o.o. u svom vodoopsrkbnom sustavu nema cijevi od olova. Zamjene cjevovoda prvenstveno su potrebne zbog njegove starosti i dotrajalosti, odnosno, radi smanjenja gubitaka. S tim je ciljem pokrenuta izrada hidrauličkog modela te je izrađeno koncepcijsko rješenje sa studijom izvodljivosti koje je pokazalo kako je najefikasnija mjera za naš sustav uvesti DMA/PMA zone izgradnjom mjerno-regulacijskih okana kako bi se smanjenjem tlakova postiglo i smanjenje gubitaka. - pojasnio je Aščić.

Dakle, na području Plavog polja, gotovo sigurno, i dalje postoje olovne cijevi, međutim, one nisu dio javne mreže koja 'počinje' od vodomjernog okna, nego su dio pojedinačnih sustava o kojima brinu sami upravitelji zgrada, odnosno, korisnici. Drugim riječima, njihovu će zamjenu građani morati platiti sami jer se takve cijevi protežu od vodomjernog okna pa sve do ventila pojedinih zgrada, odnosno, kućanstava.

Vodovod Slavonski Brod za taj dio sustava nije nadležan te u njega, zapravo, ne smije intervenirati. Ipak, Uprava koristi sve otvorene europske natječaje kako bi 'progurala' svoje projekte.

- Godine 2014. IPA projektom zamijenjen je magistralni cjevovod promjera 400mm, dužine 4,5 kilometara i s 50 čvorišta. Potom su 2016. godine, EU projektom EN.2.1.16. Rekonstrukcije, između ostalih, izvedeni radovi na izmjeni vodoopskrbnog cjevovoda, promjera 150mm u Štamparevoj ulici, dužine dva kilometra. A u 2018. i ovoj godini provodili su se radovi rekonstrukcije magistralnog cjevovoda promjera 225mm u Zagrebačkoj ulici u dužini od 1,7 kilometara, kao i zamjena kućnih priključaka. - saznali smo u Vodovodu.

Brođani dugo čekaju i cjelovite rezultate projekta o kojemu se priča već godinama, a to je - Brod 2.

- EU projektom Brod 2 je predviđena rekonstrukcija 18 čvorišta, sanacija vodospremnika kao i poboljšavanje tlaka na Jelasu, zamjenom i sanacijom cjevovoda DN 160 i 225 dužine cca 1,5 kilometara. Ranije spomenuti projekt smanjenja gubitaka u fazi je javne nabave a u sklopu njega će se izvesti 16 mjerno regulacijska i 28 mjernih okana, kontrola rada i ispravnosti opreme i uređaja. Također se očekuje da se, u ugovorenom prijelaznom razdoblju, provodi aktivna kontrole curenja (traženje neprijavljenih curenja) u novoizgrađenim zonama te sanacije mjesta curenja. Poseban naglasak je na uspostavljanju procedura upravljanja sustavom u domeni kontrole gubitaka vode te usvajanje znanja i vještina o istome radnika trgovačkog društva Vodovod d.o.o. U konačnici, provedbom izgradnje okana, puštanja u rad i kasnijim upravljanjem novo uspostavljenih zona, očekuje se smanjenje gubitaka vode i uspješno usvajanje znanja i vještine radnika društva na kontroli gubitke vode. - kazali su nam u Vodovodu.

Inače, vrijednost radova na rekonstrukcijama i sanacijama u vodooopskrbi, putem Projekta Brod 2, je 8,6 milijuna kuna (bez PDV-a), dok se vrijednost Projekta smanjenja gubitaka procjenjuje na 42 milijuna kuna.

Ništa od tih milijuna, nažalost, neće biti utrošeno na poboljšanje životnih uvjeta stanara Plavog polja koji će se za olovne cijevi u svojoj blizini morati pobrinuti sami, odnosno, putem onih kojima plaćaju 'pričuvu'.

Olovne cijevi, ako su čitave, nisu problem jer se na površini vrlo brzo stvori sloj olovnog oksida koji sprečava daljnje otapanje metala. No, ako su cijevi vrlo stare i s velikim naslagama kamenca, mogu se odlomiti djelići koji će završiti u čaši, ako voda nije ispravno filtrirana. Drugi veliki izvor olova je voda iz bojlera, u kojoj se, zbog više temperature, otapa više minerala pa tako i olova.
Štetne posljedice: Kao i drugi teški metali, olovo se teško uklanja iz organizma. Može izazvati niz problema – povećava razinu hormona stresa kortizola, a kako se taloži prvenstveno u nogama, može izazvati i probleme s motorikom te cirkulacijom.
Kako ga izbjeći: Jedite zdravu i organski uzgojenu hranu i pijte filtriranu vodu. Ako se bacate na renoviranje kuće, ne zaboravite na vodovodne cijevi. Nipošto ne koristite vodu iz bojlera za piće.
Izvor: net.hr