SLUŽBENI redakcijski automobil star desetak godina odlučili su u Zadarskom listu prije nekoliko dana odvesti u ovlašteni servis i prijaviti kvar. A kvar se sastojao u sljedećem: nije se podizalo i spuštalo staklo na vratima s lijeve vozačeve strane, a uz to se nisu mogli regulirati retrovizori po visini i širini. I laiku je bilo jasno kako se očito radi o nekom prekidu strujnog kruga jer pritiskom na dugme za spuštanje stakla kao i onog za regulaciju retrovizora ništa se nije pomicalo. Za razliku od lijevog, desni prozor na suvozačevoj strani na pritisak tipke je uredno funkcionirao.

Novinari su odvezli auto u servis, opisali o čemu se radi i dobili ponudu za popravak u iznosu od 1.980,69 kuna! Dakle, gotovo dvije tisuće kuna!!! U ponudu su ubačeni i prekidač prozora i onaj za namještanje retrovizora iako s tim prekidačima nije bilo nikakvih problema!

Kako auto ipak nije popravljen isti dan, redakcijski vozač uzeo ga je natrag te su odlučili potražiti 'drugo mišljenje' i zamoliti jednog privatnog registriranog automehaničara da samo pogleda o čemu se radi te da im da svoje mišljenje o ponudi, odnosno cijeni, koju su prethodno dobili od servisa nakon što su prijavili i opisali spomenuti kvar.

Automehaničar je pogledao, odmah ustanovio kako je riječ o običnom malom osiguraču, izvadio ga, zamijenio novim i – sve je savršeno proradilo. I staklo na vozačevoj strani i podešavanje retrovizora.

Inače, cijena tog malog osigurača je nekih dvadesetak kuna, a automehaničar, koji je problem riješio u pet minuta, nije novinarima uzeo niti kune.

Da su se držali ponude servisa, popravak bi ih umjesto dvadeset kuna stajao dvije tisuće kuna! Sto puta više! Pa vi procijenite što se više isplati...