ZAGRAĐE - Obnovom bračnog zavjeta u mjesnoj Kapelici u Zagrađu pred velečasnim Filipom Lucićem, župnikom župe Vugrovec kod Sesveta te obiteljskim slavljem s oko pedesetak rođaka i uzvanika, Antun (72) i Mandica (69), proslavili su pola stoljeća braka poznatih kao zlatni pir. Vjenčanje je bilo daleke 1969. godine, 1. svibnja, na blagdan Josipa Radnika. Velika većina rodbine prijatelja i uzvanika bila je odjevena u narodne nošnje, piše portal pozega.eu čiji članak u cijelosti prenosimo.

Oboje su živjeli u Zagrađu, Antun u središtu, a Mandica u donjem dijelu sela. Viđali su se često, a obavezno na nedjeljnim misama. Već tada je Antun s posebnim simpatijama gledao stasitu djevojku Mandicu.

- Krajem šezdesetih godina masovno se išlo na rad u inozemstvo pa se tako i Mandica pripremala za put u Švicarsku. Stric Tomaupozorio me na Mandu Jozinu, čestitu i vrijednu djevojku. Tada sam si rekao da Manda neće nikuda ići. Otišao sam do njezinog prozora i pozvao je do obližnjeg oraha u susjedstvu. Skrivećki smo se sastali, poljubio sam je i ubrzo je odgovorio od odlaska u inozemstvo. Nije se dugo čekalo s vjenčanjem. Mandica nije trebala mijenjati dokumente jer je i ona djevojačko Lucić, ali nismo rod. - prepričao nam je zgode iz tog vremena slavljenik Antun.

Nakon devet mjeseci rodio se sin Ivan, a potom ostalih sedmero djece : Verica, Josip, Anica, Vinko, Đurđica, Lucija i Stjepan. Tu je i trinaestoro unučadi. Djeca su situirana i samostalna, a Vinko je ostao živjeti s roditeljima.

- Nikada nisam požalila što sam se udala za Antuna, ističe Mandica i dodaje. Bio je jedinac iz bogate obitelji, mogao je birati djevojku koju je htio. Kao kod svih obitelji, bilo je i teških trenutaka, ali su uvijek prevladani i živjelo se lijepo. Veselili smo se svakom novom danu. Djeca su nam najveća radost. Živjelo se pobožno s krunicom u ruci. - kazala je Mandica koja je, osim uzorne majke i domaćice, izuzetna žena.

Hodočastila je po svetištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Strastveni je sakupljač etnografskog blaga. Dio nove kuće je muzej pun predmeta iz svakidašnjeg života, a u ormarima čuva pregršt narodnih nošnji. Mandica se potrudila da sva njezina djeca i unuci imaju svoje ruho. Tako su svi u procesiji od kuće do kapelice na misno slavlje bili odjeveni u tradicionalne nošnje Zagrađa. Uz obilje zlatoveza, djevojačke frizure odisale su posebnom ljepotom.

Prilikom obnove zavjeta, vlč. Filip Lucić, također rođak obitelji, podsjetio ih je na vjenčanje i proteklih pola stoljeća zajedničkog života i istaknuo da je ovozemaljski život brzo prošao i predstavlja tek nekoliko stotinki u životu vječnosti.

- U ovoj obitelji se uvijek gledalo na bogatstvo duše, krunica je uvijek bila pri ruci, prije spavanja, kada je teško, ali i kada se slavi - rekao je vlč. Lucić.

Na kraju su svi uzvanici bili pozvani na tradicionalni slavonski objed, juhu od domaće kokoši, kuhano meso s umakom od rajčice, prasetinu i janjetinu, domaće slavonske kolače, slavljeničku tortu…

I na kraju je interesantno istaknuti kako je na slavlju zlatnog pira unuka Marija Magdalena proslavila 15 rođendan.