SLAVONSKI BROD – Istinskim
ljubiteljima prirode i planinarstva, planinski masiv Durmitora, veliki je
izazov. Kako ova planina u sastavu lanca Dinarida kilometarski i nije predaleko
od Slavonskog Broda, skupina od 9 planinarki i planinara PD Dilj-gora, među
kojima je bio i autor ovog teksta, brzo se dogovorila, sjela u dva automobila i
krenula u srce Crne Gore. Put ih je vodio preko Sarajeva do Foče, gdje su na trenutak
zastali i uživali u raftingu kanjonom rijeke Tare, po dubini (1.300 m) odmah iza
Grand kanjona u SAD-u. Posjetili su i obližnji Nacionalni park Sutjeska.U nastavku puta, u Crnu Goru su ušli preko graničnog
prijelaza Šćepan Polje, vozili se neko vrijeme uz Pivsko jezero, te se prije
Plužina odvojili prema Žabljaku. Uslijedio je strmi uspon protkan serpentinama
i brojnim tunelima na Durmitorski plato, na kojem se na nadmorskoj visini od 1.500
metara nalazi i slikoviti gradić Žabljak, koji je bio njihovo krajnje
odredište. Smjestili su se u kampu Razvršje u udobne apartmane kod Miše i njihova Durmitorska avantura
mogla je početi.
Već
istog dana po dolasku, u popodnevnim satima obišli su Crno jezero, najveće i
najljepše od 18 ledenjačkih jezera koliko ih se nalazi na Durmitoru.
Drugog
dana Brođani su krenuli u pohod najvišem vrhu Durmitora, Bobotovom kuku,
visokom 2.523 metra. Inače, na Durmitoru ima 48 vrhova viših od 2.000 metara.
Uspon na Bobotov kuk prilično je naporan i dugotrajan (od sedla preko 3 sata),
pa su se morali dobro oznojiti da stignu na ovaj najviši vrh Durmitora. Obično
su silasci s vrhova, zbog umora i okomitih stjena, često puta opasniji od
uspona, ovoga puta bilo je iznimno opasno. Naime, kiša je Brođane uhvatila na
samom vrhu, pa su u spuštanju morali biti itekako oprezni, zbog skliskih
stjiena. Na sreću sve je dobro prošlo.
Trećeg
dana cilj je bio Savin kuk, na kojem se nalazi poznato i lijepo uređeno
skijalište, s vučnicama koje idu do pod sam njegov vrh. Plan je bio da se nakon
Savinog kuka (2.313 m) produži i na Šljeme (2.455 m), ali kiša koja je počela
padati u ranim popodnevnim satima, to je onemogućila. Svi su se morali
zadovoljiti samo s usponom na Savin kuk.
Cilj
četvrtog dana boravka na Durmitoru bio je možda i najljepši njegov vrh Prutaš,
visok 2.393 metra. Uspon je išao od Todorovog dola, i bio je naporan i prilično
strm. Sam vrh je protkan velikom cvjetnom livadom, s impresivnim vidicima na
sve četiri strane svijeta. Jedan dio ekipe spuštao se istim putem, a drugi je
izabrao nešto dužu trasu, grebenom na drugu stranu preko Škrčkog ždrijela, pa
do ceste s odvojkom za Škrku. Ova strana otkrila nam je zašto je Prutaš dobio
takvo ime: po kosim slojevima koji nalikuju na prutove. Šetnja dolje bila je
prekrasna, što radi cvjetnih livada, a što radi vidika.
Usponom
na Prutaš završila je misija Durmitor, a nakon prospavane noći, petog dana,
jedan dio ekipe je produžio boravak u Crnoj Gori za još tri dana (obišli
Nikšić, Podgoricu, Cetinje, Lovćen i spustili se u Herceg Novi na kupanje), a
drugi (manji dio) se vratio kući u Slavonski Brod.
Nakon
što su se slegnuli dojmovi s ovog atraktivnog putovanja, jedinstven zaključak
svih je da se nešto slično mora ponoviti, jer uspavani div, kako od milja zovu
Durmitor, krije još mnogo neotkrivenih tajni.
Na
kraju spomenimo i imena onih koji su posjetili i uživali u netaknutoj prirodi
Tare i Durmitora: Milena Tadijanović,
Blanka Borić, Ivanka Salantić, Nataša Vidaković, Dražen Filošević, Goran Bašić,
Tomislav Lovinčić, Drago Milić i potpisnih ovih redaka.