6766
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD – Istinskim ljubiteljima prirode i planinarstva, planinski masiv Durmitora, veliki je izazov. Kako ova planina u sastavu lanca Dinarida kilometarski i nije predaleko od Slavonskog Broda, skupina od 9 planinarki i planinara PD Dilj-gora, među kojima je bio i autor ovog teksta, brzo se dogovorila, sjela u dva automobila i krenula u srce Crne Gore. Put ih je vodio preko Sarajeva do Foče, gdje su na trenutak zastali i uživali u raftingu kanjonom rijeke Tare, po dubini (1.300 m) odmah iza Grand kanjona u SAD-u. Posjetili su i obližnji Nacionalni park Sutjeska.U nastavku puta, u Crnu Goru su ušli preko graničnog prijelaza Šćepan Polje, vozili se neko vrijeme uz Pivsko jezero, te se prije Plužina odvojili prema Žabljaku. Uslijedio je strmi uspon protkan serpentinama i brojnim tunelima na Durmitorski plato, na kojem se na nadmorskoj visini od 1.500 metara nalazi i slikoviti gradić Žabljak, koji je bio njihovo krajnje odredište. Smjestili su se u kampu Razvršje u udobne apartmane kod Miše i njihova Durmitorska avantura mogla je početi.
Već istog dana po dolasku, u popodnevnim satima obišli su Crno jezero, najveće i najljepše od 18 ledenjačkih jezera koliko ih se nalazi na Durmitoru.
Drugog dana Brođani su krenuli u pohod najvišem vrhu Durmitora, Bobotovom kuku, visokom 2.523 metra. Inače, na Durmitoru ima 48 vrhova viših od 2.000 metara. Uspon na Bobotov kuk prilično je naporan i dugotrajan (od sedla preko 3 sata), pa su se morali dobro oznojiti da stignu na ovaj najviši vrh Durmitora. Obično su silasci s vrhova, zbog umora i okomitih stjena, često puta opasniji od uspona, ovoga puta bilo je iznimno opasno. Naime, kiša je Brođane uhvatila na samom vrhu, pa su u spuštanju morali biti itekako oprezni, zbog skliskih stjiena. Na sreću sve je dobro prošlo.
Trećeg dana cilj je bio Savin kuk, na kojem se nalazi poznato i lijepo uređeno skijalište, s vučnicama koje idu do pod sam njegov vrh. Plan je bio da se nakon Savinog kuka (2.313 m) produži i na Šljeme (2.455 m), ali kiša koja je počela padati u ranim popodnevnim satima, to je onemogućila. Svi su se morali zadovoljiti samo s usponom na Savin kuk.
Cilj četvrtog dana boravka na Durmitoru bio je možda i najljepši njegov vrh Prutaš, visok 2.393 metra. Uspon je išao od Todorovog dola, i bio je naporan i prilično strm. Sam vrh je protkan velikom cvjetnom livadom, s impresivnim vidicima na sve četiri strane svijeta. Jedan dio ekipe spuštao se istim putem, a drugi je izabrao nešto dužu trasu, grebenom na drugu stranu preko Škrčkog ždrijela, pa do ceste s odvojkom za Škrku. Ova strana otkrila nam je zašto je Prutaš dobio takvo ime: po kosim slojevima koji nalikuju na prutove. Šetnja dolje bila je prekrasna, što radi cvjetnih livada, a što radi vidika.
Usponom na Prutaš završila je misija Durmitor, a nakon prospavane noći, petog dana, jedan dio ekipe je produžio boravak u Crnoj Gori za još tri dana (obišli Nikšić, Podgoricu, Cetinje, Lovćen i spustili se u Herceg Novi na kupanje), a drugi (manji dio) se vratio kući u Slavonski Brod.
Nakon što su se slegnuli dojmovi s ovog atraktivnog putovanja, jedinstven zaključak svih je da se nešto slično mora ponoviti, jer uspavani div, kako od milja zovu Durmitor, krije još mnogo neotkrivenih tajni.
Na kraju spomenimo i imena onih koji su posjetili i uživali u netaknutoj prirodi Tare i Durmitora: Milena Tadijanović, Blanka Borić, Ivanka Salantić, Nataša Vidaković, Dražen Filošević, Goran Bašić, Tomislav Lovinčić, Drago Milić i potpisnih ovih redaka.