Iako im ni petak nije drag, za većinu malobrojnih andrijevčana koji rade, ponedjeljak je najgori dan u tjednu. Pogotovo ako je u subotu bio kirvaj u Starim Perkovcima, zbog čega, potom, neke tri dana boli glava.

Neće moći ove noći, visok je datum. Zadnju lovu trošimo za špeceraj.

Zadnji ponedjeljak bio je 28. dan u srpnju, a umirovljenici pak ne vole 'visoke' datume. Uglavnom, bio je to dan kad 'nikom do ničega nije'.

Upravo zbog toga, što 'nikome do ničega nije', nazvao sam starog druga i prijatelja, Nenu Seletkovića - ne samo andrijevačku glazbenu legendu - i predložio mu da popijemo kavu u novouređenoj 'Ciboni', birtiji uz povremeni potok Svržnicu i bivši arteški bunar u Centru sela.

Neno je, s jedne strane ovdašnji pionir "Rock and Rolla", a s druge strane vodeći glazbeni pedagog sa subspecijalizacijom za tamburašku glazbu. Bezmalo, više je djece naučio svirati nego njegov, nedavno preminuli, otac čika Šima, koji je bio i ostao hrvatska tamburaška legenda.

Dakle, s takvim intelektualnim kapitalcem svako pametan rado bi popio kavu. Budući da sam za sebe nitko neće kazati kako je glup, i sam to činim. S Nenom, povremeno, popijem kavu.

- Neće moći ove noći - na sebi svojstven, šeretski, način počeo je Neno kako mu nije do kave i nastavi - Naime, visok je datum. Zadnju lovu trošimo za špeceraj. Umirovljenim učiteljima glazbe u Hrvatskoj, pred kraj mjeseca, kava u kafiću postala je luksuz.

Shvativši izjavu vrlo ozbiljno jer, kao pokradeni poduzetnik i prezaduženi umirovljenik, ni sam ne stojim puno bolje, rekoh mu kako sam spreman investirati u oplemenjivanje svojih skromnih glazbenih spoznaja te da ću rado platiti kavu i uživati sat vremena u njegovom društvu.

Oko deset sati sjeli smo u kut na terasi, naručili dvije relativno dobre kave i dvije obične, nakon niz godina, opet dobre andrijevačke vode te započeli novu seansu - poslije teleportiranja u prošlost.

Budući da ne bi bilo pristojno javno govoriti o tome gdje smo bili i što smo radili, tek, prenijet ću vlastiti osjećaj kako nam je tamo bilo puno bolje nego ovdje. Na javi. Zbog toga, radujem se novom susretu s Nenom, ali i s nekim drugim momcima iz mog sela. Andrijevaca Donjih.

Više volim slušati opuštene anegdote o mudrim Andrijevčanima, nego nategnute teze o pametnim Brođanima, na primjer.

Evo jedna o Tadiji

- Braco (mesar Franjo Vitman), molim te kilu mljevenog od ženskog teleta - pokušao je Hercegovac doskočiti Švabi.

- Kako... zašto od ženskog teleta? - Uvijek staložen i precizan, pomalo zbunjeno, upitao je Braco Tadiju Tolića.

- Pa ti si meni, neki dan, na vagu platio žensko tele jeftinije nego Mati Šimunoviću muško. Inače, vi mesari, kilu 'žive vage' ženskog teleta plaćate jeftinije nego muškog. Nije li logično da je, sad, kod tebe, meso od ženskog teleta jeftinije nego od muškog - mrtav hladan, tiho i ozbiljno, primjetio je Tadija, a prisutni u mesnici - prsnuli u smijeh.