SLAVONSKI BROD - Istražili smo rezultate znanstvenog rada „Prostorna varijacija (ne)pouzdanosti migracijskih podataka kao Schrödingerova mačka demografske statistike u Hrvatskoj“ Tomislava Belića i Roka Mišetića sa Sveučilišnog odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, objavljenog u znanstvenom časopisu Geoadria. 

Belić i Mišetić u svom istraživanju objašnjavaju da je migracijska statistika najslabiji segment demografske statistike zbog metodoloških izazova i problema s prikupljanjem pouzdanih podataka. Premda se s ovim problemom suočavaju i razvijenije zemlje, navode kako je najizraženije podcjenjivanje iseljavanja prisutno baš kod novijih članica Europske unije, među kojima je i Hrvatska. Imajući u vidu i da je Hrvatska među zemljama koje još nemaju registar stanovništva, kod nas je posebno izražena slabija pouzdanost migracijske statistike.

Prema službenim podatcima Državnog zavoda za statistiku (DZS), između 2011. i 2021 iz Hrvatske je iselilo 113.889 osoba više nego što je u nju doselilo. Međutim, autori su izračunom negativnog migracijskog salda pomoću vitalno-statističke metode došli do razlike od 257.154 više iseljenih od doseljenih, odnosno više nego dvostruko više (za 143.265) od onog što pokazuju službeni podatci.

Migracijski saldo dobiven vitalno-statističkom metodom razlika je ukupne promjene stanovništva i prirodne promjene stanovništva (razlike rođenih i umrlih) u promatranom razdoblju.

Najveća neusklađenost očekivano je u Gradu Zagrebu gdje je razlika između dvaju podataka 40.022 osoba. Slijede Splitsko-dalmatinska (21.516), Istarska (14.960) i Primorsko-goranska županija (12.546). Općenito, autori naglašavaju da veliki gradovi i priobalje imaju slabiju pouzdanost podataka zbog intenzivne migracijske aktivnosti, velikog broja nedefiniranih migracija te neusklađenosti između prijavljenog i stvarnog stanja.

Iznimka od neusklađenosti je Požeško-slavonska županija u kojoj službeni podatci pokazuju negativnije stanje (10.081 više iseljenih od doseljenih) u odnosu na one dobivene vitalno-statističkom metodom (9.876), što ukazuje na to da su ondje potencijalno najpouzdaniji podatci.

Prema službenim podatcima, Brodsko-posavska županija od 2011. do 2021. ima 18.350 više iseljenih od doseljenih, dok prema vitalno-statističkoj metodi ima njih 21.063 (2.713 više). Spomenimo i ostale slavonske županije. U Osječko-baranjskoj je migracijski saldo podcijenjen za 7.462, u Virovitičko-podravskoj za 642, dok je to u Vukovarsko-srijemskoj županiji za 2.049. Drugim riječima, to znači da službeni podatci podcjenjuju negativni migracijski saldo u tom razdoblju u slavonskim županijama za 12.661 osobu ili za broj stanovnika veći od Grada Nove Gradiške. 

Ivan Majstorić // PlusPortal

Iako autori ovog istraživanja ovakvo stanje uspoređuju s Schrödingerovom mačkom, misaonim eksperimentom na kojem se temelji kvantna mehanika, prema kojem se ne zna je li mačka u kutiji živa ili mrtva, brojčano stanje stanovništva Republike Hrvatske moglo bi se opisati i poznatim stihom „Malo nas je al' nas ima”. Znamo da nas ima i da nas je malo (naspram drugih), no nitko ne zna koliko nas je zapravo, odnosno koliko nas doseljava i iseljava. Ne znaju to ni premijer Andrej Plenković ni predsjednik Zoran Milanović jer se i oni služe istim službenim podatcima kao i svi građani, onim DZS-a, manjkavima kakvi jesu. Kako onda uopće ozbiljno planirati javne politike u ovoj državi?

Zaključno treba reći da, prema ovom istraživanju, razlike u kvaliteti migracije ne proizlaze samo iz metodološkog aspekta, nego su povezane s administrativnom učinkovitošću i ponašanjem stanovništva. Dakle, krivica za takvo stanje pripada državnom vrhu s nadležnim ministarstvom za administrativni nered s jedne strane, ali i svakom pojedincu za neistinito (ne)prijavljivanje s druge strane.

Zato bi uvođenje Registra stanovništva tijekom 2026. godine u Republici Hrvatskoj trebalo uvesti red oko pouzdanosti migracijske statistike i tako postati preduvjet kvalitetnijih javnih politika.