OSIJEK / NEMETIN - Azil za napuštene pse u Nemetinu poseban po tome što je, prema podacima iz 2017. godine, jedan od šest no kill skloništa u Hrvatskoj. O kakvom je azilu riječ, objasnila nam je djelatnica odgovorna za infocentar Lucija Baraban. Azil, dakle, ne usmrćuje pse jer se, kaže Lucija, drže gesla: "Svaki život je dragocjen”. Osječki se azil može pohvaliti i time što psi svakoga dana odlaze u šetnju ili istrčavanje pa tako niti jedan od 180 pasa ne provede 24 sata u kavezu. Azil je vrlo aktivan u zagovaranju pozitivnih promjena u politikama zaštite životinja te zbrinjavanja napuštenih i nezbrinutih životinja, a također promiče i veganstvo kao održiv način života. Lucija govori: "Ovo radimo jer jednoga dana želimo vidjeti svijet u kojemu su sva živa bića slobodna od patnje i nepotrebne smrti.”

Udruga pobjede

Udruga Pobjede osnovana je 2009. godine u Osijeku kao udruga za zaštitu i promicanje prava životinja. Udruga provodi aktivnosti vezane uz veganstva i održivog načina življenja te vodi najveći projekt do sad, odnosno Sklonište za napuštene životinje (pse) u prigradskom naselju Osijeka – Nemetinu. Kroz višegodišnji volonterski angažman, edukacijom građana, poticanjem volonterizma, suradnjom s brojnim udrugama uspjeli su napraviti velike pomake na polju zbrinjavanja napuštenih životinja i podizanju razine svijesti.

Kako psi završe u Azilu?

Psi dolaze u sklonište dojavom na službeni telefon ili stranicu Azila. Osoba koja je prijavila napuštenog psa čuva ga dok djelatnici šalju odgovornu osobu na lice mjesta koja zatim donosi psa u Azil. Psi dolaze uglavnom svaki dan ovisno o tome koliko kaveza je slobodno jer Azil ima 180 pasa u svakom trenutku, odnosno svaki put kada pas ode iz Azila sljedeći na listi čekanja zauzima njegovo mjesto. Prosječan broj pasa koje Azil preuzima može iznositi od jednog do četiri po danu za što su zaslužni, naglašava Lucija, udomitelji. Lucija govori: "Svi su psi Azila nekada imali skrbnike koji su ih izbacili na ulicu, stoga smo jako ponosni na ljude koji nas zovu iz svih dijelova Hrvatske kako bi našim psima napokon pružili pravi dom. U protekloj godini smo udomili približno 400 pasa, a u srpnju ove godine imali smo rekordan mjesec kada smo udomili 31 psa.”

Napušteni psi

Lucija je nove pse u Azilu vidjela u svim mogućim stanjima, a kao najgori slučaj izdvaja 2014. godinu kada je došlo do poplava u Gunji. Psi su bili potpuno traumatizirani, a jedna je kujica bila vezana lancima po cijelom tijelu dok se druga skrivala, odnosno, živjela u zečinjaku. Nadalje, mnogi su psi i štenci pronađeni zatvoreni u bunarima, a jedan od mnogih pasa bio je zavezan u sarvaškom šahtu. Također, jednog psa pronašli u Dravi, a oko vrata je imao zavezan kamen.

Điđi i Miđi

Telegram je već pisao o događaju kada je Azil u ponedjeljak, 5. listopada, primio dvije kujice izuzetno narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja. Uplašene kujice su vrlo anemične, bez dlake i s nepodrezanim noktima, a petogodišnja Miđi ima upalu kože, ušiju i očiju. Radi se o majci i kćeri za koje je prvi skrbnik "brinuo” dok nije otišao u dom, a tada je "brigu” preuzela, odnosno, naslijedila njegova susjeda.

Kujice nisu čipirane, cijepljene, kastrirane, liječene niti tretirane protiv buha, a kada su djelatnici Azila rekli susjedi da treba novčano pokriti barem osnovne stvari, rekla im je da će ih tužiti. Javnost je ostala šokirana, a mnogi su se sažalijevali nad fotografijama pasa koje su osvanule u Facebook grupi Azil Osijek – volonteri. Vijest se o nesretnim psima ubrzo proširila pa su tako Điđi i Miđi ipak pronašle svoj novi dom, a reakciju susjede djelatnici nisu htjeli komentirati.

Veterani Azila

Azil je već 15 godina dom nekim psima koje Lucija naziva "veteranima” jer nisu nikada bili udomljeni. Takvi su psi vrlo nepovjerljivi i izbjegavaju kontakt s obzirom na to da su prošli kroz razne oblike zlostavljanja, ali im se svakako treba pružiti prilika za stjecanje povjerenja, ističe Lucija. Ostali veterani su psi starije dobi koje su za vrijeme udomljavanja često zapostavljeni unatoč tome što zaslužuju provesti svoj život i posljednje trenutke sa svojom obitelji.

Proces udomljavanja

Prvi korak ka udomljavanju psa je telefonski poziv ili osoban dolazak u Azil. Zatim se zainteresiranim udomiteljima daje na ispunjavanje upitnik pomoću kojeg djelatnici Azila predlažu određenog psa na temelju, primjerice, temperamenta te se potpisuje ugovor. Ako se radi o štenetu, djelatnici inzistiraju na "probnom razdoblju” gdje štene provodi određeno vrijeme s potencijalnim skrbnikom, a zatim se utvrđuje kvaliteta odnosa. Isto vrijedi i za pse koji su nepovjerljivi ili suzdržani, no takvi su psi, napominje Lucija, zaista rijetki jer Azil ispunjavaju vrlo socijalizirani psi. Nakon što je udomljavanje izvršeno, djelatnici Azila posjećuju nove vlasnike i provjeravaju kvalitetu življenja te jesu li kastrirani na vrijeme, ukoliko se radi o štencima. "Vjerujem da za sve ljude postoji neka srodna duša na četiri noge, a oni koji je nisu pronašli vjerojatno se još nisu uputili prema Nemetinu, stoga požurite!” - govori Lucija.