Riječ Božić je umanjenica riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je kasnije prenesen i na sam blagdan njegova rođenja. Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu poprima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Tako je svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče i privije. Isus je stoga sveprisutni i bliski Bog.

Od kada se Božić slavi 25. 12.?

Budući da je teško utvrditi točan datum Isusovog rođenja, Božić se do IV. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. prosinca kako bi se potisnula, još od cara Aurelija (270.-275.) uvedena rimska svetkovina „Natalis Solis Invicti", a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.

Smisao Božića

Dok nam iznova Bog dolazi u malenom djetetu. Bog traži čovjeka, nad kojim lebdi pitanje još od Adama: "Gdje si?", a Adam odgovara: "Pobojah se jer sagriješih pa se sakrih?". Od tada čovjek bježi od Boga, a Bog ga traži. U tom bijegu čovjek ostavlja za sobom ruševine, ljudske, obiteljske, civilizacijske, ratove, nasilje, krize, nepravde… Zato je Božić susret čovjeka i Stvoritelja koji se dogodio po Mariji u Isusu Kristu. Dijete nije opasnost za ni koga, ono simbolizira mir i radost. Bog u malenom Isusu prilazi čovjeku tiho, kako taj silni Bog ne bi uplašio čovjeka i ponovo ga nagnao u bijeg. Bog je tu s nama kako bi nam oprostio naše grijehe i propuste jer Njegova je ljubav prema nama velika. Poučeni tom ljubavlju i mi trebamo zastati i pružiti ruku pomirenja jedni drugima, a pogotovo onim osobama s kojima se baš i nismo najbolje slagali u protekloj godini.

Stoga, od srca čestitajmo Božić jedni drugima!