Mada u posljednje vrijeme vlada mišljenje kako je današnja mladež u teškoj moralnoj i duhovnoj krizi, mnogi se i dalje, baš poput ovih mladića, odlučuju u potpunosti okrenuti Bogu i vjeri. Đakoni su službenici koji su po stupnju najbliži svećeniku. U prvim stoljećima kršćanstva upravljali su materijalnim dobrima Crkve, čuvali sveto posuđe i svete knjige.
POŽEGA - Požeški biskup msgr.dr. Antun Škvorčević predvodio
je jučer, u nedjelju 9.rujna, u Katedrali sv. Terezije Avilske misno slavlje s
đakonskim ređenjem, piše portal pozega.eu.
Sveti red đakonata primili su Tomislav Dokoza, iz požeške Župe
svetog Leopolda Mandića i Matej Filipović, iz Župe svete Marije Magdalene
Sopje.
U velikoj galeriji fotografija preuzetoj sa službene
internetske stranice Požeške biskupije, moguće je pogledati kako je bilo na
svečanosti i misi đakonskog ređenja.
Prema Leksikonu Marina Držića, đakon (grč. poslužitelj,
podvornik, sluga) je crkveni službenik koji obavlja liturgijske, karitativne i
pastoralne dužnosti. To je službenik koji je po stupnju najbliži svećeniku,
prvi od triju viših stupnjeva svećeničkoga reda. Liturgijska mu je odjeća
dalmatika (vanjska tunika ukrašena vezivom, s dugim rukavima, simbol spasenja,
radosti i pravednosti) i štola prebačena preko ramena. Služba đakona
ustanovljena je u apostolsko doba, spominju je Djela apostolska, a prvi opisuje
Pavao (Prva poslanica Titu) kao dužnost dijeljenja milostinje. U prvim
stoljećima kršćanstva đakon je upravljao materijalnim dobrima Crkve, čuvao
sveto posuđe i svete knjige. Postupno su se njegove dužnosti povećavale pa je
postao biskupov pomoćnik pri dijeljenju sakramenata i u obavljanju karitativne
djelatnosti. Uvođenje u službu đakona slijedi uz molitvu i polaganje ruku, što
je stari naslijeđeni čin, znak prijenosa posjeda, blagoslova i duhovne službe.
U srednjem vijeku uloga đakona na Zapadu bila je svedena na pomoćnika svećeniku
pri svečanoj liturgiji i prijelazno stanje u pripremi za red svećenika. U
Katoličkoj crkvi đakon je klerik koji je primio đakonat. Prije su za đakone
zaređivali samo buduće svećenike. Drugi vatikanski koncil (1962–65) obnovio je
službu đakonata te ponovno uveo mogućnost stalnog đakonata, koju obnašaju
zaređeni svjetovnjaci za razliku od privremenoga đakona (budućeg svećenika). U
ist. crkvama đakon je najniži stupanj u hijerarhiji (đakon, svećenik, biskup),
sudjeluje u sakramentalnim obredima kao pomoćnik, a đakon, kao i svećenik, može
postati i oženjen muškarac. U protestantskim crkvama također postoji đakonska
služba.