SLAVONSKI BROD - Nakon tri mjeseca intenzivne, svakodnevne, višesatne robotske neurorehabilitacije 41-godišnja Gabrijela Paležnica iz Slavonskog Broda pola godine nakon moždanog udara više nije ovisna o tuđoj pomoći. Sigurno i samostalno hoda, djelomično su joj se vratili pokreti u ruci i šaci, a napredovao je i govor. Cilj rehabilitacije je postignut - samostalno izvođenje svakodnevnih aktivnosti, piše Jutarnji.hr.

Prije šest mjeseci ova je mlada žena, nastavnica biologije, jedne nedjelje iza ručka, pred božićne blagdane, doživjela moždani udar u kupaonici. Oduzeo joj je pokret, hod, govor, desnu ruku. Nakon hitne intenzivne pomoći u bolnici u Slavonskom Brodu i rehabilitacije u lječilištu Lipik, najveći pomak donijela je robotska neurorehabilitacija koju je osvojila kao dar Specijalne bolnice Arithera i zdravstvenog mjesečnika Doktor u kući, povodom njihova 20-godišnjeg djelovanja i izlaženja.

Neurorehabilitacija robotikom i senzorno te računalno potpomognutim uređajima u Hrvatskoj nije dio standardnog oporavka neuroloških pacijenata, iako pokazuje jako dobre rezultate jer potiče neuroplastičnost mozga, odnosno formiranje novih veza neurona, čime oni ponovno uspostavljaju pokret i vraćaju se funkcije izgubljene nakon moždanog udara, neuroloških ili ortopedskih ozljeda.

Gabrijela i suprug Predrag, koji joj je uz roditelje velika podrška tijekom oporavka, presretni su zbog dobrog oporavka, ali su svjesni da je ovo tek početak te da daljnji oporavak i primjena naučenih pokreta moraju biti svakodnevna Gabrijelina obveza.

- Vraćamo se kući s manje straha i puno, puno optimističniji. U početku se Gabrijela bojala svega, od dolaska kući, komunikacije, pokušaja hodanja, bila je slaba i potpuno nemoćna. Danas je sasvim drugačija. Polako ulazimo u svakodnevnu rutinu, započet ćemo s intenzivnim govornim vježbama u Slavonskom Brodu, vježbamo kod kuće čitati naglas, prepričavati, ponavlja knjige iz škole, sve razumije, ali ponekad, ovisno o danu, kao da joj je hrvatski strani jezik, nedostaje joj prvo slovo ili ne može izgovoriti riječ. Na desnoj ruci palac i mali prst može ispružiti, a tri u sredini još ne mogu u ekstenziju, no nastavit ćemo vrijedno vježbati - kaže Gabrijelin suprug Predrag.

- Polako prihvaćam svoje stanje, ima još puno stvari koje ne mogu, ali isto tako puno je stvari koje mogu. Nije mi ništa naporno, motivirana sam da uspijem u potpunom oporavku - kaže Gabrijela, ne skrivajući da jedva čeka mirnije razdoblje u kući, jer je tek sada, nakon moždanog udara, dulje vrijeme s obitelji i devetogodišnjim sinom Vanjom. Još ne razmišljaju o planovima, kažu, korak po korak.

- U prvi tren samo misliš da ostane živa, ne misliš na to što te čeka. Borba je non-stop, jako puno treba vježbati da se oporavi - kaže Predrag. No, mirne duše može je sada ostaviti samu, Gabrijela se može obući, obaviti sve oko svoje higijene, uzeti jelo. Obitelj se vraća u rutinu. Vanja je školarac, Predrag ima privatni biznis, s njima živi i Predragov tata, a Gabrijelini su roditelji u blizini. Oni su se izmjenjivali s Predragom uz Gabrijelu tijekom rehabilitacije u Specijalnoj bolnici Arithera.

Za pacijente koji su imali moždani udar bitno je što prije započeti s neurorehabilitacijom, praktički odmah nakon stabilizacije vitalnih funkcija i parametara. Pacijenti koji ranije započnu neurorehabilitaciju, konvencionalnu uključujući i robotiku po individualno prilagođenom, personaliziranom programu imaju bolju prognozu, veću mogućnost potpunog i trajnog izlječenja.

Članak je u cijelosti moguće pročitati OVDJE.