U dobi od 29 godina Vanja Krnić iz Slavonskog Broda završio je u tamošnjoj općoj bolnici zbog hemoragijskog moždanog udara koji, tvrdi, liječnici nisu prepoznali pa su ga pogrešno liječili. Danas je stopostotni invalid i radno nesposobna osoba. Imao je još jedan težak moždani udar, a u najgorim danima s težine od 75 kilograma spao je na 41 kilogram, piše Jutarnji list.

Kaže kako mu je zdravlje uništeno u Općoj bolnici dr. Josip Benčević iz Slavonskog Broda. 

"Zbog pogrešnog liječenja u bolnici u Slavonskom Brodu ja danas nemam ništa osim golog života. Oduzeta mi je lijeva strana tijela i ne vladam svojim govorom. Ne mogu raditi, a kao stopostotni invalid primam 1250 kuna i to mi je jedini prihod. Ne mogu baš puno toga pružiti svojim kćerima", kaže 37-godišnji Vanja Krnić, koji je od 2011. na sudu s Općom bolnicom iz Slavonskog Broda. Od bolnice i osiguravajuće kuće tužbom zbog pogrešnog liječenja traži 400.000 kuna za sebe, te po 90.000 kuna za svoje dvije kćeri i bivšu suprugu, s kojom je tada još bio u braku.

Vanja Krnić imao je dva teška moždana udara, a u najgorim danima s težine od 75 kilograma spao je na 41 kilogram. Ima status radno nesposobne osobe.

Krnićevi problemi sa zdravljem počeli su u ljeto 2009., s upornom temperaturom i naglim gubitkom težine.

"U listopadu 2009. dobio sam drugo dijete. Mlađu kćer uspio sam nositi na rukama mjesec i pol dana i nikad poslije toga, sve do dana današnjeg.

Bio je 14. prosinca 2009. i starija kći je došla iz škole i zamolila me da je vozim kod prijatelja. Jako se dobro sjećam tog trenutka, taman je počinjao padati snijeg. Na izlasku iz zgrade osjetio sam da totalno nerazumljivo govorim, jedva smo se nekako vratili do stana. Pozvali smo hitnu pomoć koja je stvarno došla u rekordnom vremenu i odvezla me na hitni neurološki prijam", počinje svoju priču o kalvariji sa slavonskobrodskom bolnicom Vanja Krnić.

"Tamo me dočekao simpatični mladi doktor koji me hitno poslao na CT. Pogledao sam se u ogledalo i izbezumio se: "Pa meni visi lijeva strana lica!". Mislio sam kako su to moji zadnji trenuci. CT je pokazao da nije u pitanju moždani udar, a ja sam pomislio kako još ne idem gore ili dva metra ispod zemlje. Od straha sam totalno dehidrirao. Supruga mi je otišla na kiosk kupiti ledeni čaj. Pohlepno sam ga nagnuo, no nakon par sekundi shvatio sam da ne mogu gutati.

Grlo kao da mi je bilo blokirano. Riješili su to tako da su mi u grlo ugurali sondu, a mladi liječnik koji me primio odlučio je ujutro zatražiti konzilijarno mišljenje od nekog sa Zaraznog odjela. Tu noć proveo sam na infuziji da ne dehidriram. Visok sam 183 centimetra i uvijek sam imao oko 75 kilograma, a tad sam već bio spao na 60 kila. Sljedećeg jutra u konzilijarni mi je došao doktor sa titulama sa lijeve i desne strane, ni više ni manje šef Zaraznog odjela Nenad Pandak. Na prvu mi je sjeo kao krajnje stručan i ljubazan liječnik. O, da sam bar mogao nekako preskočiti cijeli taj dan", kaže Vanja Krnić, koji za svoje sadašnje stanje najviše krivi upravo dr. Pandaka.

Da su napravili pretrage postavili bi točnu dijagnozu

On ga je odmah prebacio kod sebe na Zarazni odjel. Krnić ističe kako su ga tamo pogrešno liječili antituberkuloticima i kortikosteroidima, iako su mu svi nalazi na TBC bili negativni, zbog čega je dobio moždani udar te je danas u teškom stanju. Poslao nam je dokument Opće bolnice u Slavonskom Brodu u kojem stoji kako su mu 15. prosinca 2009. dijagnosticirali nespecificiranu tuberkulozu živčanog sustava.

"Čim sam došao na Zarazni odjel izboli su me i punktirali. Dr. Pandak me obavijestio da bolujem od tuberkoloznog meningitisa, da je liječenje dugotrajno i da ću opet moći gutati kad mi se oporavi neka moždana ovojnica. On je meni prešutio istinu! Zašto? Uvijek će mi nad glavom visiti to 'zašto'.

Bljuvao sam ogavne tuberkolostatike, uvjeren da je to dobro. Upoznao sam tad Nutren, Prosure i nešto bijelo u venu da mi da energiju. Kao budala sam cijeli dan čekao da mi to iskapa i gledao cimera kako jede ćevape.

Neurolog je preporučio da me pregleda internist i napravi MR mozga u privatnoj klinici. U to vrijeme postajao sam opet febrilan i počele su mi se pojavljivati crvene točke po tijelu. Kad sam pitao neurologa rekao je da su to akne. Zatim je otišao na skijanje i mene ostavio febrilnog, da mi nije izvadio ni hemokulturu. Tad sam već imao manje od 50 kilograma. Na dan moga odlaska na MR u Medikol sam se srušio. Neurolog, koji se baš vratio sa skijanja, rekao je: „Dajte mu apaurin, on je samo razmažen!". Takvog, polumrtvog, poslali su me u Zagreb. U kolima hitne pomoći, pred očima majke koja me pratila u Zagreb, ostao sam oduzet na lijevu stranu. A da su mi pravilno dijagnosticirali bakterijski meningitis, a ne tuberkolozni, i pravilno me liječili, ne bih imao moždani udar i sad bih samo imao umjetni zalizak na srcu", kaže Vanja Krnić, koji u tužbi navodi kako prije ustanovljenja pogrešne dijagnoze i određivanja neprikladne terapije djelatnici bolnice nisu napravili pretrage koje nalažu pravila medicinske struke, a iz kojih bi odmah bila razvidna točna dijagnoza.

„Kao posljedica neliječenja bakterijskog meningitisa nastala su dva inzulta (hemoragijski cerebrovaskularni inzult lijevo, teški ishemijski inzult frontotemporo-parijetalnoi desno) s posljedičnom teškom lijevostranom hemiparezom, EPI grand malom i respiratornom insufijencijom", stoji u Krnićevoj tužbi.

Vanja Krnić ističe kako je u dobi od devet godina operirao stenozu aorte, s čime je dr. Pandak bio upoznat, ali ga nijednom u dva mjeseca boravka u bolnici nije pregledao internist ili kardiolog, iako je primarni uzrok njegove bolesti zapravo operacija srca.

„Posljedice su po mene ogromne, doslovno sam izgubio sve osim života", ističe Krnić kojem se stanje stabiliziralo nakon što su ga prebacili na Odjel za kardijalnu kirurgiju zagrebačke KB Dubrava i operacijom mu ugradili mehanički aortni zalizak.

37-godišnji diplomirani politolog ipak bolesti nije dozvolio da mu slomi duh. Igra šah, kolumnist je lokalnog portala, urednik glasila invalida udruge Loco moto Zvjezdica i šahovski sudac, a tijek svoje bolesti opisuje na Facebook stranici Dnevnik bolesnika. Najvažnije mu je što kvalitetnije provoditi vrijeme sa svojim kćerima, od kojih jedna ide u osnovnu školu, a druga u gimnaziju. No, i za to je trebalo vremena, kao i za odluku da tuži bolnicu te tako pokuša steći kontrolu nad svojim životom. Velika potpora u svemu tome bila mu je bivša supruga, od koje se rastao 2013. godine.

Bolnica ne priznaje pogrešku

U Općoj bolnici dr. Josip Bučević u Slavonskom Brodu Krnićevu tužbu nisu htjeli komentirati jer sudski postupak još nije pravomoćno okončan, no niječu da su ga pogrešno liječili.

„Provedena je unutarnja kontrola kojom je utvrđeno da nije bilo propusta u liječenju imenovanog pacijenta te nije počinjena liječnička greška", odgovorili su nam iz bolnice.

Dr. Neven Pandak, kojeg Vanja Krnić drži najodgovornijim za pogrešnu dijagnozu i liječenje, od ožujka više ne radi u Općoj bolnici u Slavonskom Brodu.