SLAVONSKI BROD - Premda su u Hrvatskoj već godinama zabranjeni azbestni proizvodi, na brojnim privatnim kućama kao i na javnim ustanovama te zgradama vidljive su azbestne ploče, a još uvijek su u njima i izvan njih, ugrađene tisuće kilometara vodovodnih cijevi i drugog materijala koji sadrži azbest. Problemi, kako znamo, nastaju kada se azbestna vlakna zbog dotrajalosti predmeta, zbog njegova bušenja, piljenja, rezanja,… oslobađaju u atmosferu, a kancerogene čestice uzrokuju teška oboljenja, neizlječivi rak mezoteliom, smrtonosni rak pluća i progresivnu bolest azbestozu... i to čak desetljećima nakon kontaminacije. A sve češće se može čuti kako se azbestna vlakna i bez svega toga, na površini neprestano oslobađaju u okolinu. 

Od bolesti koje nastaju uslijed dugotrajne izloženosti azbestu u Hrvatskoj je, u periodu od 2010. do 2015. godine, umrla 441 osoba.

Od početka 20. stoljeća, tisuće tona azbesta upotrebljavane su u svim razvijenijim zemljama u industriji, brodogradnji i građevinarstvu. Nakon što su pouzdano utvrđena teška oboljenja i smrti izazvane udisanjem azbestnih vlakana, prve zabrane upotrebe tog materijala, propisala je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), sad već daleke 1972. Azbest je u posljednjih sto godina kriv za smrt velikog broja radnika u industriji, brodogradnji i građevinarstvu kao i stanovništva koje živi u blizini tog opasnog zagađivača.

Zbog toga se u Europskoj uniji već godinama intenzivno radi na uklanjanju azbesta iz životnog okoliša, a u Hrvatskoj je njegova upotreba zabranjena od 2006. godine. Ipak, azbestni krovovi i fasade još uvijek se nalaze svuda oko nas, a prema dostupnim podatcima HZJZ, od bolesti koje nastaju uslijed dugotrajne izloženosti azbestu u Hrvatskoj je, u periodu od 2010. do 2015. godine, umrla 441 osoba.

Azbest je i dalje posvuda oko nas

Od 3. prosinca 2008. godine, u Hrvatskoj je bio uspostavljen sustav skupljanja, prijevoza i odlaganja građevinskog otpada koji sadrži azbest, pa su tako građani mogli pozvati ovlaštenog skupljača koji bi od njih besplatno preuzeo i propisno odložio azbestni otpad. Troškove je snosio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, čiji je izvor financiranja zbog raznih razloga „presušio" u srpnju 2016. godine. 

I što dalje raditi? Zabrana proizvodnje, prometa i uporabe azbesta, naime, ne znači puno ako se ne dekontaminira područje onečišćenja. A kako se čini, taj problem neće biti riješen još desetljećima. 

No zašto smo se dugi niz godina odlučivali za ugradnju azbesta?

Kako je riječ, činilo se, o materijalu koji je imao dobra tehnološka svojstava, cementni proizvod armirala što mu je dalo veliku čvrstoću pri relativno maloj debljini, prihvaćen je u širokoj primjeni, posebice u u građevinarstvu, ali i nizu drugih industrijskih grana. Tako bilo koja zgrada sagrađena prije 2000. godine potencijalno sadržava kancerogeni azbest, a najviše je azbesta u krovnim pokrovima, među kojima su najčešće "salonitke" (tvornica Salonit proizvela je 7,3 milijuna tona krovnih salonitnih ploča!). Godinama su se, naime, rabile azbestne ploče za krovove koji su imali relativno laganu nosivu konstrukciju i bile su preporučivane kao vrlo jednostavan materijal za izvedbu. 

Krajem milenija u Hrvatskoj se godišnje uvozilo više od 2.000 tona azbesta iz Južne Afrike ili Rusije. Iako se uglavnom radilo o relativno najmanje opasnom krizotilu, računica potvrđuje kako smo tijekom pola stoljeća uvezli više od 100.000 tona čistih azbestnih minerala i proizveli od njega barem milijun tona različitih proizvoda. To znači da nema mjesta u Hrvatskoj gdje azbest nije ugrađen u građevni materija.

Sakupljači azbesta za taj posao dobili 168, a komunalna društva 74 milijuna kuna

Kako ga se riješiti i ima li resorno Ministarstvo nekih projekata, planova, programa,... koji bi u skoroj budućnosti kroz sufinanciranje pomogli građanima riješiti problem krova i ostalog građevinskog materijala te zamjene novijim, preporučenim materijalima, kada bi se to moglo dogoditi i na koji način bi mogli računati na potporu, upitali smo nadležne u Fondu za zaštitu okoliša, a njihov odgovor prenosimo u cjelini. 

„Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je ranijih godina financijski pomagao sustav gospodarenja građevinskim otpadom koji sadrži azbest, plaćajući ovlaštenim sakupljačima troškove nastale preuzimanjem tog otpada od građana. To je bila privremena, poticajna mjera koja je imala za cilj da se građane potakne da rekonstruiraju svoje objekte, odnosno da sa svojih kuća i okućnica uklone materijale koje su prije koristili u gradnji, a sadržavali su azbest. Fond je također u sklopu programa sufinanciranja energetske obnove javnih zgrada, obiteljskih kuća i više stambenih zgrada kao dio troškova priznavao i troškove za odvoz i zbrinjavanje građevinskog otpada koji je sadržavao azbest. 

U sljedećih 40 godina u svijetu se očekuje obolijevanje i smrt više od 500.000 ljudi zbog posljedica udisanja lebdećih čestica azbesta.

U periodu dok je trajala ta poticajna mjera Fond je sakupljačima koji su od građana preuzeli takvu vrstu otpada isplatio 168 milijuna kuna dok je još 74 milijuna kuna dao komunalnim društvima za odlaganje otpada i izgradnju posebnih kazeta na kojima se taj otpad u sklopu odlagališta zbrinjava. 

Kao što smo istaknuli ovo je bila stimulirajuća naknada koja je trebala potaknuti građane, no što se tiče uklanjanja azbesta sa zgrada koje su u vlasništvu pravnih osoba, Fond to nikad nije sufinancirao jer je zakonska obveza svake tvrtke da sama, o svom trošku, zbrinjavati svoj otpad putem ovlaštenog sakupljača. 

Međutim, kompletan sustav gospodarenja građevinskim otpadom potrebno je cjelovito i sustavno riješiti, a to će biti moguće tek kad se zato stvore određene pravne pretpostavke. Naime, radi daljnjeg nastavka financiranja potrebno je, temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom, donijeti Uredbu temeljem koje će Fond uprihoditi naknadu za odlaganje građevinskog otpada. Iz tih namjenskih prihoda osigurala bi se sredstva za financiranje sustava gospodarenja građevinskim otpadom koji sadrži azbest te sufinanciranje izgradnje reciklažnih dvorišta za građevni otpad. 

Međutim ovo nikako ne znači da su građani onemogućeni i dalje propisno zbrinjavati azbestni otpada putem svojih komunalnih društava jer građani mogu u reciklažno dvorište odnijeti svakih šest mjeseci do 200 kg tog otpada. Također jedinice lokalne samouprave su prema odredbama Pravilnika o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest dužne u cijelosti osobi koja upravlja reciklažnim dvorištem (najčešćeje to komunalno društvo) nadoknaditi troškove gospodarenja građevnim otpadom koji sadrži azbest koji je nastao u kućanstvu korisnika usluga" odgovorila je Lidija Tošić iz službe za odnose s javnošću Fonda za zaštitu okoliša.

Što je s azbestom na području Slavonskog Broda?

Kakva je situacija u Slavonskom Brodu kojem je Fond za zaštitu okoliša, među 13 gradova u Hrvatskoj, financirao izgradnju ukupno 17 posebnih kazeta (ploha) za odlaganje azbesta, kako bi se azbestni otpad zbrinjavao na za to predviđena specijalna odlagališta, između ostalog i kako bi ga što manje završavalo u šumama rijekama i našem okolišu, o tome smo upitali prvog čovjeka Komunalca, direktora Peru Jelinića. 

„Od 2010 godine od kada Slavonski Brod ima za to posebnu plohu, uredno smo primali građevinski otpad koji sadrži azbest sve do 18.prosinca 2017. godine, kada nam je Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i energetike izdala rješenje o zabrani daljnjeg primanja takvog građevinskog materijala na postojeću plohu koja je do tada bila ispunjena s oko pet tisuća tona takvog materijala ali ima prostora za još skoro tisuću tona. Bila bi to i dalje pomoć građanima da mogu preko ovlaštenog skupljača zbrinuti azbestni otpad, no dogodila se zabrana zbog toga što za istu plohu sada traže građevinsku dozvolu, što 2010. godine nije bilo potrebno, a financirao ju je tada sam Fond i Ministarstvo zaštite okoliša. Tako sada, da bismo ponovo mogli koristiti istu plohu, morali smo krenuti iz početka, od građevinske dozvole koja košta između 50 i 100 tisuća kuna i još kojekakve dodatne dokumentacije koju moramo prikupiti. No, mi nismo u međuvremenu spavali, iskoristili smo vrijeme da postojeću kazetu doprojektiramo, jer se zbog pravilnog odlaganja pojavio prostor za odlaganje još nekoliko dodatnih  tisuća tona građevinskog otpada koji sadrži azbest. Blizu smo izdavanju nove građevinske dozvole (vjerujem do kraja godine), a kada se taj uvjet ispuni, ponovno će biti u funkciji.

Do tada, naravno Slavonski Brod kao ni ostali gradovi (osim Križevaca) koji imaju iste kazete nisu spremni primati takav materijal. Također nismo spremni primati takav materijal ni u reciklažno dvorište, poučeni iskustvima drugih trgovačkih društava koja nemaju azbestnu plohu a primali su pod nekim pritiskom azbestni materijal u reciklažno dvorište, pa sada nakon nekoliko godina stajanja na kiši zbog čega postaju znatno veća prijetnja za okoliš i zdravlje, bezuspješno traže rješenja", kazao je Jelinić. 

U međuvremenu su na gubitku i ovlašteni skupljači otpada, koji su uložili, kako kažu, značajna sredstva u opremu.

Ima i pozitivnih primjera

Premda čini se nema rješenja dok projekt ponovo ne zaživi, mogu se naći i pozitivni primjeri gdje jedinice lokalne samouprave (poput Grada Novalje) od prošle godine rješavaju problem uklanjanja krovnih pokrova koji sadrže azbest na području toga Grada, pa bi se možda i ostali mogli u njih ugledati. 

U međuvremenu, bitno je naglasiti kako se azbestni materijali ne smiju dirati ako to nije nužno jer razgradnja predstavlja izrazito velik problem zbog opasnosti kojima se izlažu radnici i svi koji su u blizini prilikom takvih poslova. Stručnjaci, pak, navode kako postoje mogućnosti dodatne inertizacije takvih materijala (npr. bojanje, premazivanje posebnim žbukama ili polimernim materijalima, omatanje posebnim izolacijskim trakama, itd.) što je u pravilu bolje nego kretati u razgradnju.

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije i u sljedećih 40 godina u svijetu se očekuje obolijevanje i smrt više od 500.000 ljudi zbog posljedica udisanja lebdećih čestica azbesta, kojima su bili izloženi u radnom procesu ili zbog čestica oslobođenih pri uklanjanju iz okoliša i erozijom krovova s azbest-cementnim pločama ili iz otpada rasutog u okolišu. 

Nažalost, naplata za uporabu azbesta u graditeljstvu s nesagledivim posljedicama stiže sve više novim generacijama koje u tome nisu ni sudjelovale.