RTL-ova „Potraga" pokušala je otkriti kolikom svotom crkva godišnje raspolaže te mora li ikome polagati račune. Do točne cifre godišnjih prihoda, piše net.hr, nisu došli.

Nadbiskup zadarski Želimir Puljić prvo odgovara kako mora pitati ekonoma jer on o tome ne vodi brigu. Na pitanje može li se dobiti taj podatak, odgovara s čuđenjem: „Pa nismo to do sada davali, nismo običavali. Ne bih dao. Ne bih dao, morao bih se savjetovati s biskupima. To je pomalo kao da biste pitali jednoga domaćina, ti si ove godine potrošio koliko? Mislim, ne znam odakle meni pravo pitati nekoga koliko je potrošio ili nije potrošio."

Četiri međudržavna sporazuma Hrvatske i Vatikana potpisana su od 1996. do 1998. godine za vrijeme Vlade Zlatka Mateše, bez javne rasprave, a nakon što su ratificirani u Saboru, postali su nedodirljivi i za Ustavni sud. Koliko oni stvarno koštaju Hrvatsku, zapravo se pouzdano ne zna, jer za razliku od svih drugih udruga, stranaka, ustanova i organizacija, Crkva nije obavezna državi podnositi financijska izvješća.

Prema ugovorima, država mora HBK plaćati dvije prosječne bruto plaće u Hrvatskoj pomnožene s brojem župa, a broj župa samostalno određuje Crkva. Druga značajna stavka koju treba dodati plaće su vjeroučitelja. Plaća ih Ministarstvo obrazovanja, a raspoređuje ih i bira Crkva.

Crkva jednostavno tumači da nije dužna poštivati Zakon o pravu na pristup informacijama.

Ostali podaci su razasuti po raznim stavkama proračuna ili se uopće ne navode jer ih skrivaju kao zmija noge. Ministarstvo kulture, primjerice, objavljuje sve uplate za održavanje nekretnina, spomenika kulture. No, kada je u pitanju vjerojatno i najznačajnija stavka, ona o povratu imovine nacionalizirane nakon Drugog svjetskog rata, podaci su nedostupni.

Ni Crkva ne otkriva koliko novca dobiva i tumači kako nije podložna Zakonu o pravu na pristup informacijama, No, to je i dalje tek jedan dio onoga što Crkva zaista dobiva, jer uz sve to, dobivaju novac i iz niza lokalnih zajednica.

Grad digao kredit za školu, a onda vlasnička prava prenio na Crkvu

Jedan takav projekt, ovih dana je uzburkao Zadrane. Katoličku osnovnu školu krenuli su zajednički graditi Grad Zadar i Nadbiskupija, Grad je digao kredit od 25 milijuna kuna koji mora vratiti u roku sljedeće tri godine, a sva vlasnička prava prenijet će na Nadbiskupiju, koja će uloženo Gradu vraćati sljedećih deset godina.

Bivši gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić i nadbiskup zadarski Želimir Puljić Sporazum o gradnji zajedničke osnovne škole potpisali su još 2013. Obje strane su potpisale Sporazum u kojem jasno piše da će vlasničko pravo dijeliti pola-pola. Od tada je prošlo sedam godina. Nove informacije pred Gradsko vijeće stižu ove godine, kada je škola već završena u tzv. roh-bau, otkriva RTL-ova Potraga.

Odjednom sva prava i vlasništvo preneseni Nabiskupiji

„Onda se događa preokret na sjednici Gradskog vijeća u srpnju kada nam pročelnik za školstvo Grada Zadra objašnjava kako je Nadbiskupija rekla da nema dozvolu Vatikana za dizanje kredita i Vatikan ne dopušta nikakve suvlasničke odnose. Znači, Crkva traži školu za sebe, ne samo školu, nego naravno i zemljište od 12 tisuća kvadrata koje će se naknadno nekakvim ugovorima koje još nismo vidjeli dogovoriti u kojem iznosu će vjerojatno Crkva obeštetiti Grad, mada u to sumnjam da će se dogoditi", prepričala je Irena Dragić (SDP), potpredsjednica Gradskog vijeća u Zadru.

Joso Nekić (HDZ), pročelnik za školstvo Grada Zadra, brani se kako je interes Grada da se sagradi škola. „Da nije bilo tog sporazuma, da je Crkva došla i sama rekla mi ćemo sad graditi školu, oni bi je bili sami napravili", smatra Nekić.

Pročelnikov plan je da kad Crkva vrati dug Gradu za otplaćeni kredit, od tog novca izgrade drugu školu. Aktualni kredit od 25 milijuna kuna koji je Grad podigao prošle godine namijenjen je izgradnji katoličke osnovne škole u naselju Novi Bokanjac.

„Sveta Stolica je njima postavila uvjet za koji oni nisu znali”, pravda Nekić Nadbiskupiju.

Ne vidi problem u tome da Zadar novcem poreznih obveznika faktički kreditira Nadbiskupiju, kao niti da se gradskim novcem gradi vjerska škola.

„Ja ne vidim ni da bude i teška indoktrinacija, sigurno će biti roditelja kojima to ne smeta"

„Pitanje odgoja i obrazovanja u toj školi neće biti katolička indoktrinacija jer oni moraju raditi po Planu i programu Ministarstva, ali ja ne vidim problem ni da bude i teška indoktrinacija, sigurno će biti roditelja i djece kojima to ne smeta”, mišljenja je Nekić, a na komentar u tome kako smo sekularna država odgovara: „To nema nikakve veze s izborom roditelja", brani se Nekić.

Nikakvih problema ne vidi ni mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. I on tvrdi kako je prijenos potpunog vlasništva i upravljačkih prava bio uvjet Svete Stolice, a sadašnji model ne bi nazvao kreditiranjem.

'Mi smo transparentni prema vjernicima'

„Ne bih rekao da je to kredit, nego je samo partnerski odnos”, navodi monsinjor. „Ide pola-pola, samo je sporazum naš da će u konačnici biti vlasništvo Crkve i da će upravljačka prava biti isto tako Crkve”, odgovara mons. Puljić. Isto tako ne misli da bi se projekt mogao nazvati pogodovanjem Nadbiskupiji.

„Mislim da je ovdje kriv naglasak na 'pogodovao', nitko nikom nije pogodovao, dakle Crkva je od početka jasnog stava bila da želi imati katoličku školu. Crkva će sva sredstva uložiti svoja, vratit ćemo Gradu kad bude gotovo, u jednom određenom razmaku od deset godina, sva sredstva koja Grad uloži i ništa ne vidim sporno zapravo", pojasnio je Puljić.

Na pitanje o transparentnosti, Puljić tvrdi kako je crkva transparentna prema vjernicima.

„Mi imamo svoju transparentnost, smatramo da nismo mi poduzeća, mi svaki put na kraju godine vjernicima polažemo račun. Mi primamo od vjernika i od poreznih obveznika, jasno, mi vjernicima polažemo račun, ali nismo obvezni podnositi račun onome tko je zainteresiran”, branio se Puljić.

'Ne bih vam dao taj podatak'

No, mnogo kategoričniji postaje kada ga se pita za konkretan primjer. Upitan za godišnji prihode, prvo odgovara da mora pitati ekonoma jer on o tome ne vodi brigu. Na pitanje može li se dobiti taj podatak, odgovara s čuđenjem:

„Pa nismo to do sada davali, nismo običavali", objasnio je monsinjor.

„Ne bih dao. Ne bih dao, morao bih se savjetovati s biskupima. To je pomalo kao da biste pitali jednoga domaćina, ti si ove godine potrošio koliko? Mislim ja ne znam odakle meni pravo pitati nekoga koliko je potrošio ili nije potrošio", oštar je bio Puljić.

Kako se prije svega radi o transparentnosti državnih financija, RTL je zamolio razgovor s ministrom financija na tu temu. Odbijeni su. Odgovor Ministarstva financija na tu temu je sljedeći:

Ugovori vežu Republiku, ali ona daje mnogo više

„Temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima Republika Hrvatska obvezala se davati Katoličkoj crkvi iz državnog proračuna novčana sredstva u iznosu koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa. Godine 2019. taj iznos je bio gotovo 300 milijuna, a 2020. do sada 199 milijuna kuna. Ovi podaci ne uključuju spomenuta 53 milijuna Ministarstva regionalnog razvoja ili Bandićevu komunalnu donaciju, dakle ono što se događa na razinama lokalne samouprave, nevidljivo je.”

Na pojedinačne upite Ministarstvima RTL je dobio sljedeće odgovore:

„MORH za duhovnu skrb Oružanih snaga izdvaja nešto više od devet milijuna kuna. MUP je donirao Vojnom ordinarijatu pola milijuna. Sa stavke Ministarstva znanosti i obrazovanja izdvaja se za plaće 2663 vjeroučitelja 88 milijuna kuna. Ministarstvo zdravstva izdvaja za duhovnu pomoć u bolnicama 744 tisuće kuna. To je tek dio. Primjerice, od Ministarstva kulture koje Crkvi na ime kulturne baštine isplaćuje milijune nismo dobili točan iznos. I pravne osobe Katoličke crkve se smatraju neprofitnima, osim ako se bave gospodarskom djelatnošću, tada ih se oporezuje.” - piše net.hr.