Kad bi Država htjela, mogla bi bez problema, ogromna sredstva namaći u proračun. Međutim, ona to namjerno ne želi. Već deset godina tolerira zemljišnim mešetarima utaju poreza na promet nekretnina tako što im dopušta da 'fikus tvrtkom' kupuju zemlju, a potom zemlju, stvarnom kupcu, prodaju zajedno s tvrtkom - bez obveze plaćanja poreza!?
Pompozno najavljivana gradnja trgovačkog centra Vendi park pokraj Slavonskog Broda, vrijednog oko 22 milijuna eura, u kojem je trebalo raditi oko 280 osoba, prijeti pretvaranjem u prvorazredni skandal. Prema svemu sudeći, radi se o kraku velike bankarske afere koja potresa susjednu Sloveniju i koja je, zasad, rezultirala odlaskom Matjaža Kovačiča, predsjednika Uprave, druge po veličini slovenske banke, Nove komercijalne banke Maribor (NKBM).
Gradnja Vendi parka počela je u svibnju 2009.godine, a njegovo je otvorenje bilo planirano uoči Božića iste godine. Investitor, slovenska tvrtka WPG, dok je projekt još bio u začetku, hvalila se da je već iznajmila više od polovine prodajnog prostora koji se trebao prostirati na 18.000 četvornih metara. Kako su govorili, radilo se o poznatim svjetskim markama, zainteresiranim da se smjeste uz tzv. sidraše, poput Kike koja ondje već ima golemi salon namještaja.
Nakon što je Vogrinčič preuzeo Loto te postao osoba ovlaštena za zastupanje, uz njega i jednog njemačkog državljanina, postaje i Željko Čugura, predsjednik Uprave Projektgradnje koja će početi radove na Vendi centru i na tom poslu izgubiti više od 19 milijuna kuna.
No, slovenska tvrtka WPG, koja je prestala postojati i izbrisana je iz slovenskog sudskog registra, ima i svoju tvrtku kćer, registriranu u Osijeku, s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna. Kako je temeljni kapital WPG-a u Sloveniji iznosio samo 19.000 eura, potpuno je nejasno kako bi tvrtka s takvim financijskim potencijalom mogla sagraditi trgovački centar vrijedan 22 milijuna eura. Zemljište na kojemu je počela gradnja Vendi parka pokraj Slavonskog Broda, a radi se o 80.000 četvornih metara, u vlasništvu je tvrtke Loto, također registrirane u Osijeku, na istoj adresi na kojoj je i WPG.
Te dvije tvrtke, WPG i Loto, osim zajedničke adrese povezuje i ime slovenskog državljanina Kristijana Vogrinčiča. U obje je tvrtke Vogrinčič direktor. Tvrtka Loto, pak, ima temeljni kapital od 6,5 milijuna kuna, dakle upravo onoliko koliko vrijedi spomenuto zemljište. Zanimljiv je način na koji je tvrtka Loto došla do zemljišta, a ono je za cijeli ovaj slučaj važno jer je poslužilo za hipotekarni kredit kod slovenske Banke Celje u iznosu od 3,55 milijuna eura. Spomenuto zemljište nekoć je pripadalo brodskom Agrojasinju, poljoprivrednom kombinatu zapalom u teškoće, pa se Privredna banka Zagreb naplatila preuzevši zemljište.
Zatim je tu nekretninu od PBZ-a kupio Pero Gudelj, vlasnik tržnog centra FIS iz Viteza u Bosni i Hercegovini. Gudelj je, pak, početkom svibnja 2007. s osječkom tvrtkom Oaza, također registriranom na istoj adresi na kojoj se nalaze WPG i Loto (Europske avenije 6/1), sklopio predugovor o prodaji zemljišta veličine 80.000 četvornih metara. Cijena - 6,480.000 kuna, dakle manje od milijun eura. Na to zemljište, kao što smo rekli, Banka Celje daje kredit tri i pol puta veće vrijednosti. Međutim, Oaza spomenuti iznos nije isplatila Peri Gudelju. Početkom studenoga 2007. Gudelj, s tvrtkom Loto, koju je zastupao Zvonimir Boraš, inače i direktor u tvrtki Oaza, sklapa ugovor o unosu spomenute nekretnine. Kako će se naplatiti? Na taj način tvrtka Loto astronomski podiže svoj temeljni kapital s 20.000 kuna na 6,5 milijuna kuna. Sada tvrtku Loto kupuje Vogrinčičev WPG, a zajedno s njom, naravno, i zemljište na kojemu će uskoro početi, ali i stati gradnja Vendi parca.
Nakon što je Vogrinčič preuzeo Loto, osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno direktor tvrtke, uz njega i jednog njemačkog državljanina, postaje i Željko Čugura, predsjednik Uprave već spomenute Projektgradnje koja će početi radove na Vendi centru i na tom poslu izgubiti više od 19 milijuna kuna. Projektgradnja je, uvidjevši da im Vogrinčič ne plaća, pokušala do svog novca, odnosno dijela novca doći ovrhom, no uspjela je tek staviti zabilježbu na zemljište, kaže financijska direktorica te tvrtke Mirjana Štivić. Izgledi da se naplate su nikakvi jer je zemljište pod hipotekom Banice Celje. Kako će se, pak, Banica Celje naplatiti, nepoznato je, ali slučaj neodoljivo podsjeća na slično postupanje Nove kreditne banke Maribor koja je na takvim poslovima, prema pisanju slovenskih medija, izgubila oko 20 milijuna eura. (...)
Trgovački centri
No, kako tvrde slovenski mediji, kupnja zemljišta bio je tek način za izvlačenje novca iz banaka. Operacija se izvodila na sljedeći način: minijaturne tvrtke, poput Kolbika, Lagoste, Masline i Nomiae, koje najčešće nisu imale zaposlenih, kupovale bi atraktivne nekretnine u Hrvatskoj s objašnjenjem da će se ondje graditi veliki stambeni projekti ili trgovački centri. Novac je osiguravala Nova kreditna banka Maribor. Osnivač tih tvrtki bio je Multiconsult u vlasništvu NKBM-a. Kada bi, dakle, neka od tih tvrtki postala vlasnica zemljišta, NKBM je davao kredit. Izvještaj Banke Slovenije, pišu tamošnji mediji, navodi da su te nekretnine u Hrvatskoj bile precijenjene od 100 do 500 posto.
Fikus firme
Zbog toga je iznos kredita bio višestruko veći od stvarne vrijednosti nekretnina. Tako se iz banke izvlačio golem novac koji, kad posao propadne kao što se dogodilo s Vendi parkom u Slavonskom Brodu ili projektima u Zadru i Vodicama, banka se više ne može naplatiti. No, spomenutim poslovima izbjegavalo se i plaćanje poreza. Budući da tvrtka koja bi kupovala zemljište, nije kupovala nekretninu već poslovne udjele cijele tvrtke u čijem je vlasništvu bilo zemljišta, porez se nije plaćao. Ipak, protiv slovenskog poduzetnika Zorana Šolaje, direktora tvrtke Maslina, jedne od onih fikus-firmi koje su po Hrvatskoj novcem mariborske banke kupovale nekretnine, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, kako je nedavno pisala Slobodna Dalmacija, podiglo je optužnicu zbog utaje poreza. Doduše, ta se optužnica ne odnosi ni na jednu od nekretnina spomenutih u ovom tekstu, nego na zemljište na Pagu, veličine 210.000 kvadara. Operacija koju je izveo Šolaja, utajivši plaćanje poreza od 2,6 milijuna kuna, vrlo je slična onoj u slučaju Vendi park.