Svoju zadnju kolumnu, od 7.
lipnja 2015., naš kolumnist Borislav Stipić naslovio je: 'Katolici posjetili Papu u Sarajevu'. U kojoj mjeri je
sadržaj te kolumne u uzročno posljedičnoj vezi s kolumnom Nine Raspudića objavljenoj 13. travnja 2015. "u Dodikovim Nezavisnim novinama"
pod naslovom: 'Hoće li se papi Franji u BiH najviše
obradovati Srbi?' i komentarom te
Raspudićeve kolumne kojeg je fra. Petar Jeleč objavio dan kasnije, 14. travnja
2015., na portalu Depo, prosudit će naši posjetitelji.
Urednički motiv za podsjećanje na ova tri vrijedna teksta jeste činjenica da je
danas nedjelja, a Glasa Koncila nema novu pažnje vrijednu poruku koju
bismo prenijeli kao 'nedjeljnu propovijed'.
Ima li Nino Raspudić granica u ljudskoj
zloći, širenju mržnje i netrpeljivosti?
Piše: fra. Petar Jeleč
Demantirati
sve neistine i besmislice koje iz tjedna u tjedan piše i o njima govori Nino
Raspudić uzaludan je posao i čovjek zaista mora dobro paziti da
količina zloće i gluposti koju Raspudić širi oko sebe ne zahvati i onoga tko
čita njegove tekstove. Zato spadam među one koji uopće ne čitaju njegove
uratke, posebno nakon onih besmislica o fra Anđelu Zvizdoviću kao
izdajniku i o mrskim i opakim bosanskim franjevcima - „daidžama" koji su izdali
Hrvate i katolike.
Zaista je više nego sramotno od Vatikanskog protokola i samoga pape Franje što se nisu konzultirali o svojem putu s gremijem kojeg bi činili Nino Raspudić, Ivo Lučić, Dragan Čović i Milorad Dodik pa da ga oni odvedu, npr. u Grude na grob „blaženog" Mate Bobana
No
jučer sam napravio iznimku kada me jedna prijateljica upozorila na kolumnu Nine
Raspudića koja je osvanula u Dodikovim „Nezavisnim novinama" (a gdje će
drugo?), a nosi naslov „Hoće li se papi Franji u BiH najviše obradovati Srbi"?
U njoj je Raspudić pokazao svoj uobičajeni i dozlaboga dosadni i predvidljivi
arsenal besmislica o Sarajevu i Bošnjacima koji bi, prema dubokim „filozofovim"
uvidima mogli bojkotirati papin dolazak. No Raspudić ide i dalje u svojem
„razmišljanju" te smatra kako bi papin posjet mogli „bojkotirati i Hrvati jer
ih poglavar Katoličke crkve zaobilazi već treći put kao da su radioaktivni".
Raspudić, kao čovjek duboke empatije, ima osjećaja za patnje Hrvata jer smatra
kako oni, citiram, „pokazuju zbunjenost jer poglavar Katoličke crkve već treći
put dolazi u BiH, a da neće nogom kročiti među katolike tamo gdje oni doista
žive.
Razumljivo
je da papa dolazi u Sarajevo kao glavni grad države, ali nije samorazumljivo to
da dolazi samo u Sarajevo". Kao „vrsni" profesor i „istraživač", Raspudić je
napravio i anketu među katolicima od Orašja, srednje Bosne do Hercegovine i
došao do „epohalnih" zaključaka kako se „s razlogom bune oni koji kažu da
nemaju namjeru kao ovce sjesti u tisuću autobusa od Orašja, preko srednje Bosne
do Hercegovine i voziti se do Sarajeva kako bi dva sata mahali zastavicama i
glumili u predstavi multietničnost glavnog grada, a onda, nakon papinog
odlaska, opet u autobus i natrag kući. Neki idu toliko daleko pa tvrde da bi
posjetiti 2015. samo Sarajevo bilo kao da je 1990. tadašnji papa došao u
Beograd i pozvao katolike Jugoslavije da lijepo dođu tamo na misu".
Raspudić ovom svojom kolumnom, koja kao da je izašla iz kuhinje Smiljka Šagolja iz ratnih dana, zapravo poziva Hrvate katolike i Bošnjake da bojkotiraju dolazak pape Franje u Sarajevo. Na svu sreću, utjecaj Nine Raspudića na događanja u našem društvu i Crkvi jednak je utjecaju San Marina na svjetsku ekonomiju, što će se sasvim jasno pokazati i 6. lipnja 2015.
Nakon
čitanja ovakvih besmislica čovjek se zaista upita ima li granica ljudskoj
zloći, iskrivljivanju činjenica, zluradosti, širenju mržnje i netrpeljivosti.
Raspudić papi Franji, jednom od najvećih papa u povijesti Katoličke
crkve, s visoka dijeli lekcije zato što dolazi u Sarajevo, a ne u gradove koje
mu „filozof" odredi. Usput spominje i Kreševo i stari samostan do kojeg je
Raspudiću stalo koliko i do lanjskoga snijega. Zaista je više nego sramotno od
Vatikanskog protokola i samoga pape Franje što se nisu konzultirali o svojem
putu s gremijem kojeg bi činili Nino Raspudić, Ivo Lučić, Dragan Čović i Milorad
Dodik pa da ga oni odvedu, npr. u Grude na grob „blaženog" Mate Bobanakoji je zacijelo jedan od najzaslužnijih ljudi što Hrvati danas uživaju tolika
ekonomska i ljudska prava na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine. Nije
isključeno da su prste u svemu ovome, preko američke ambasade, imale mrske
„daidže" koje su svojim vezama u Vatikanu papu Franju krivo informirali i
podgovorili da opet zaobiđe nikad prežaljenu i na svu sreću davno upokojenu
Herceg-Bosnu, taj svjetionik ljudskih prava i sloboda, te ponovno dođe u
„mrsko" Sarajevo u kojem se, kako ne trepnuvši slaga Raspudić, „broj svećenika
opasno približava broju katoličkih vjernika"?
Ovaj
ćušpajz od teksta završava „genijalnim" zaključkom kako bi se papinu dolasku,
za razliku od „proturski raspoloženih Bošnjaka" i Hrvata, zapravo najviše mogli
obradovati Srbi. Nema dalje! Iz ovog teksta se vrlo lako može vidjeti da nam je
„radioaktivni" Nino vrlo razočaran i prilično ljut na „daidžu" papu Franju koji
bi se izgleda mogao vrlo lako naći u društvu s fra Anđelom Zvizdovićem.
Raspudić ovom svojom kolumnom, koja kao da je izašla iz kuhinje Smiljka
Šagolja iz ratnih dana, zapravo poziva Hrvate katolike i Bošnjake da
bojkotiraju dolazak pape Franje u Sarajevo. Na svu sreću, utjecaj Nine
Raspudića na događanja u našem društvu i Crkvi jednak je utjecaju San Marina na
svjetsku ekonomiju, što će se sasvim jasno pokazati i 6. lipnja 2015. Dragi
papa Franjo, dobro nam došao u Sarajevo, glavni grad naše zajedničke domovine
Bosne i Hercegovine. A ovi „radioaktivni" filozofi neka ostanu kod kuće, jer
skupa je bolan karta do Sarajeva.
