Samo želimo da nam se sinčić vrati kući. Od samog rođenja nije bio ni sat vremena majci na prsima. Nije poput ostale djece imao lijepi izlazak iz bolnice. I kršten je u bolnici, neposredno prije prve operacije. Mi nikad nismo čuli njegov plač – kažu Maja i Franjo Marijanović iz Čajkovaca kod Slavonskog Broda, roditelji petomjesečnog Vladimira rođenog bez ošita.

Vladimiru je dijagnosticirana urođena dijafragmalna ljevostrana hernija, zbog koje ne može normalno disati ni hraniti se pa je sve do prije nekoliko dana bio priključen na respirator. Veoma je malo djece koja se rode s tim poremećajem, a još je manje one koja prežive. Kada su ga odmah po rođenju, nakon dvostruke reanimacije, spremali na put za Zagreb, liječnici mu nisu davali ni jedan posto izgleda da će preživjeti. Ipak, za razliku od drugih beba koja u takvim okolnostima najčešće klonu, Vladimir je pokazao da ima jako srce i borio se za život. Do sada je već pet puta operiran, a lijevoga plućnog krila ima samo komadić.

– Sva hrana koju su liječnici pokušavali dati našoj bebi odlazila je u pluća. Stoga su mu u glavnu venu ugradili kateter preko kojeg su ga hranili. Svi su mu organi bili pomiješani pa su ih morali vaditi i preslagivati, a ugradili su mu i umjetnu dijafragmu – kaže majka Maja Marijanović.

Otac Franjo dodaje kako se Vladimir nedavno počeo micati, pa su ga skinuli s respiratora i ugradili mu kanilu kako bi mogao samostalno disati. Liječnici se nadaju da ga neće vraćati na respirator, iako su ga nakon prvog skidanja morali vratiti, jer se počeo gušiti.

Roditelji su očajni jer Vladimirov izlazak iz bolnice još nije na vidiku, a stalna putovanja u Zagreb postaju sve teži financijski teret. Franjo boluje od teškog oblika PTSP-a, Maja je nezaposlena, a imaju još četvero djeceškolske i predškolske dobi. Svi koji im žele pomoći mogu to učiniti uplatom novca na Franjin tekući račun broj 3220553697 u Zagrebačkoj banci.