U Vatikanu je buknuo nov skandal, vezan uz u najmanju ruku neoprezno investiranje novca u jednu londonsku palaču kojoj se u međuvremenu na tržištu prepolovila vrijednost, a možda i uz nenamjensko investiranje Petrova novčića, piše Jutarnji list.

Nije posrijedi samo financijska operacija, sama po sebi skandalozna pod papom Franom koji je zaželio „Crkvu siromašnu za siromašne", nego i politička instrumentalizacija i ovoga novoga financijskog skandala u frakcijskim borbama u kojima se hvataju bolje ušančene pozicije za sljedeći konklav, dakle izbor sljedećeg pape. Jedni naime koriste skandal kao dokaz nove, strože papinske politike koja ne štedi nikoga eda bi poslovanje bilo pošteno, transparentno i na korist puka Božjega, a drugi kao dokaz koliko je Papa nesposoban voditi Crkvu, pa mu se pod nosom potkradaju svinjarije, rezultat nečasnih čina dužnosnika koje je on sam imenovao.

Pamtimo dobro da je taj mehanizam korišten protiv Benedikta XVI, pritisnutoga „curenjem" dokumenata da se odrekne dužnosti (skandali „Vatileaks" i „Vatileaks II").

Slučajno ili ne, jedan od protagonista objavljivanja tadašnjih dokumenata ukradenih s Benediktova pisaćeg stola, jurišni novinar Gianluigi Nuzzi, najavio je da će potkraj mjeseca objaviti novu knjigu o nečasnim radnjama u Vatikanu, ali da će je ovaj put prvo podastrti vatikanskim sudbenim vlastima radi eventualnih kaznenih postupaka.

Nije nezanimljivo da je skandal izbio u tjednu uoči otvaranja redovitog zasjedanja Biskupske sinode, ovaj put na temu Amazonije, koja ide izrazito na živce i američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i brazilskome Jairu Bolsonaru te još nekim suverenistima (njima svima Papa hopše po žulju svojim evanđeoskim stavom o primanju izbjeglica). A Nuzzijeva knjiga je tempirana na tjedan zatvaranja Sinode, u pravi čas da sinodskim ocima i Papi „ukrade" spektakl.

U centru skandala je „afera Grolux". British Grolux Investments Ltd je autonomni financijski holding koji još otprije drugoga svjetskog rata na tlu Ujedinjenog Kraljevstva skrbi o investicijama Svete Stolice.

Kad je Italija Lateranskim ugovorima prije 90 godina Svetoj Stolici priznala suverenu teritorijalnost Države Vatikanskoga Grada i isplatila, makar djelomično, golemu vrijednost imutka koji je Kraljevina Italija zaplijenila univerzalnoj Katoličkoj crkvi na teritoriji bivše papinske Crkvene Države, bankarska obitelj Pacelli (stariji brat Francesco bio je pravni savjetnik u pregovorima s Italijom, mlađi Eugenio je 1939 postao Pio XII) sugerirala je Piju XI da se taj novac investira u raznim državama i u različite tipove investicija kako bi mu vrijednost rasla, a prihodi jamčili financijsku samostalnost Svete Stolice. British Grolux nije organ Svete Stolice, barem ne formalno, ali u njegovu Upravnom odboru zadnju riječ imaju delegati Uprave imutka Apostolske Stolice (APSA).

British Grolux je 2014 kupio na londonskoj adresi 176-206 High Street Kensington, dakle u elitnoj četvrti, zgradu sa 108 stanova i više od 5000 metara četvornih trgovinskog prostora, za oko 100 milijuna sterlinških funti, a sada je tržišna vrijednost tog kompleksa prepolovljena.

Zgrada je kupljena kada je funta bila najjača spram eura, te kada su cijene londonskih nekretnina bile na vrhuncu. U međuvremenu je funta pala, a londonske nekretnine su znatno izgubile na vrijednosti uslijed svih zavrzlama vezanih uz Brexit, tj. istupanje Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije nakon referenduma 2016. S druge strane, nitko ne iznosi podatak koliko ta palača rentira kroz najamnine – ali je lako moguće da je dio prostora ispražnjen te da se s eventualnim novim najmoprimcima ne mogu postići iste cijene.

Moglo bi se reći: poslovni rizik, pri kojemu je Brexit bio posve nepoznata varijabla. Da, ali u ustanovi gdje teorije urota bujaju kao zakon, odmah se upire prstom na krivca ako pripada protivničkoj „partiji", i odmah se postavlja pitanje tko je pritom omastio prste. Naime, crkveni dostojnici nisu poznati kao mrzitelji novca, uz veoma rijetke iznimke (koje ostali preziru kao demagoge, a ni ti ne žive isposnički).

Skandal je tinjao poprilično dugo. Doznali smo da je kupovinu, kao sumnjivu, nastojao rasvijetliti i tadašnji prefekt Tajništva za ekonomiju kardinal George Pell, ali on je nedugo zatim otpeljan u Australiju, gdje je sada u zatvoru zbog navodne pedofilije (presuda još nije pravomoćna, ali kazna jest).

Izbio je na vidjelo veoma skrovito, pa je eksplodirao u 48 sati. U utorak je dnevni Bilten Svete Stolice šturo objavio da su po prijavi Zavoda za religijska djela (IOR) i Ureda glavnog revizora, u nekim uredima Državnog tajništva odnosno autonomne Vlasti za financijsku informaciju Države (AIF) zaplijenjeni dokumenti i elektronski aparati (čitaj: kompjuteri, smartfoni ili sl.).

Ta savršeno neuobičajena obavijest načulila je uši svih novinara. Čudo unutar čuda bilo je da je ovaj put prijavu podnio IOR (poznat često kao „Vatikanska banka"), za koji smo se desetljećima navikli da bude predmet a ne pokretač istraga.

Zbrka je u prvi mah bila totalna. Čulo se da su posrijedi malverzacije s Novčićem sv. Petra (dragovoljnim prilozima mjesnih crkava Papi za njegovu diskrecionu karitativnu djelatnost), ali to je ini, neovisan skandal, koji već dulje traje i o kojemu nećemo ovaj put.

A onda se L'Espressov novinar Emiliano Fittipaldi (koji, kao ni Nuzzi, ne propušta podvaliti notorno kao senzaciju i staro kao novo, te „nabrijati" sve što može) domogao dokumenta kojim su petorica dužnosnika suspendirani, te im je zabranjen ulazak u Državu Vatikanskoga Grada, osim do zdravstvene službe, ali ako im dopusti sudbena vlast. Tako je otkriveno tko je pod istragom.

Najpoznatije ime je mons. Mauro Carlino, odnedavna pročelnik Ureda za informacije i dokumentaciju (takoreći obavještajne službe) Državnog tajništva, sa sjedištem u samoj Apostolskoj palači. Carlino je prethodno godinama bio sobni tajnik sadašnjeg kardinala Angela Becciua, trenutno prefekta Kongregacije za kauze svetih (u njegovim ladicama je i bl. Alojzije Stepinac). Dakle, bio je osobni tajnik i za svih godina što je Becciu, kao zamjenik, bio drugi čovjek Državnog tajništva.

Becciu nije suspendiran (nad kardinalima vlast ima samo papa, pa i on ograničenu), ali je moguće da je on glavni lik istrage, no to nije izvjesno. Becciu je jučer bio u audijenciji u Pape, ali tema je bila današnje priznavanje čuda odnosno herojskih kreposti devetero kandidata za blaženstvo (na prvom je mjestu Stefan Wyszyński).

O Carlinovoj „težini" svjedoči i podatak da on stanuje u Domu sv. Marte, gdje i Papa. Zabrana se ne odnosi na njegov smještaj.

Druga „velika riba" je AIF-ov ravnatelj Tommaso Di Ruzza, dakle glava ombudsmanske vlastî zadužene za nadzor financijskog poslovanja i Svete Stolice, i Države Vatikanskoga Grada. Di Ruzza je zet Antonija Fazija, krajnje pobožnoga bivšeg guvernera emisijske Banke Italije između Carla Azeglia Ciampija i Marija Draghija (ta imena dodatno govore o snazi te funkcije), prisiljenoga na ostavku i osuđenoga pravomoćno na dvije i pô godine zatvora zbog zloupotrebe povlaštenih informacija (a još jednu zatvorsku kaznu mu je „posušila" zastara).

Treći je po važnosti Fabrizio Tirabassi (bavi se financijskim investicijama u upravnom odjelu Državnog tajništva i Petrovim novčićem). Ostalih dvoje su Vincenzo Mauriello, uposlen u Urudžbenom zapisniku, te Caterina Sansone, zapravo tajnica.

Iako se istražuje po Državnom tajništvu, kardinal državni tajnik Pietro Parolin je potpuno po strani, praktički izuzet. Nije tajna da on nije htio primiti znanju ništa od financijskih poslova, prepustivši nadzor nad njima svom zamjeniku (a to je bio Becciu).

Znači, u vihoru istrage su neki koji bi upravo trebali paziti da se svinjarije ne dogode, odnosno da barem ne prođu nekažnjeno.

Ta vatikanska nadzorna financijska struktura dijelom je u kaosu, a dijelom obezglavljena.

Prefekt Tajništva za ekonomiju kardinal Pell je, dok je imao ovlasti, vodio žestoki boj s drugim dikasterijima koji nisu htjeli da im Apostolska palača njuška po prihodima i rashodima, Protiv njega se, zbog istih razloga, postavila i APSA. Otkad je Pellu papa Frane dao odsustvo da se brani pred sudom u Australiji (što je odmah objavljeno, ali je držano u tajnosti da mu je papa zabrano javno držati misu) to Tajništvo nema prefekta, faktički, a od isteka Pellova mandata ni juridički.

Prethodni glavni revizor vatikanskih računa Libero Milone je u ljeto 2017. prisiljen na ostavku pošto je protjeran iz Vatikanskoga Grada pod prijetnjom utamničenja ako pomoli nos na neke od ulaznih dveri. Navodno je njuškao gdje nije smio.

Svaki taj slučaj može imati specifično objašnjenje, ali njihov zbir svjedoči da su financije i njihova zakonitost preosjetljiv otvoreni nerv u vatikanskome šupljem zubu.

Red u Augijevu štalu vatikanskih financija pokušao je uvesti Benedikt XVI, izrijekom i u tu svrhu izabran, pa je prošao kao bos po trnju. Štafetu je preuzeo Frane, uporan jezuit koji se ne dâ lako skrhati, ali se već pet godina bakće s reorganizacijom Rimske kurije, a zasad je uspio provesti samo neke više kozmetičke nego suštinske rekonstrukcije Rimske kurije. I Frani sapunaju dasku neprestano.

Do novinara je doprla informacija da je papa Frane stalno u toku istrage te da je najavio da neće biti nikakva popusta nikome.