MISLITE da nešto znate o 'ljevici' i 'desnici' u Hrvatskoj i svijetu? Podsjetite se kako ste do tih spoznaja došli - u birtiji, u crkvi, u obitelji, u školi, osobnom marljivošću iz knjiga, na ulici... jer 1. maj prigoda je za to - podsjetiti se. Dakako, pritom ne mislimo na one koji imaju milijun eura. Oni se na ništa podsjećati ne moraju. Oni sve znaju. O sebi i 'svome'.

Za one koji nemaju milijun, niti će ga ikad imati - mada bi ga rado imali jer njihov egoizam nije ništa manji od egoizma onih koji imaju milijune, tek ograničeni su osobnim karakterom i općim zakonima koje poštuju -  danas prenosimo dio iz jednog od najčitanijih djela ikad napisanih - Komunističkog manifesta.

Vaša moguća osupnutost time što prenosimo izvatke iz 'komunističke biblije' govori o opravdanosti tog čina. O opravdanosti suprotstavljanja zaglupljivanju ljudi - ma s koje strane ta zaglupljivanja dolazila - govori i svaki negativan komentar ispod priloga. Štio više negativnih komentara to je veća opravdanost pisanja o tome kako proleteri kleče, a kler, pravosuđe, političari i kriminalna poslovna elita (buržoazija) koja, uz državu, čini pretežitu vlasničku strukturu hrvatskog gosdpodasrstva, uživaju. U samodopadnosti i samodostatnosti.

Bez ambicija na poticanje bilo koga na bilo što, tek poštovanja radi prema svjesnima svoga položaja i uloge u društvu, a povodom međunarodnog praznika rada, 1. maja, želimo im podnošljiviji podanički status u jednoj od europskih folklornih zajednica. Hrvatskoj.

Manifest Komunističke partije 

 Bauk kruži Evropom - bauk komunizma.

Gdje je ona opozicijska stranka koju njeni protivnici na vlasti nisu ozloglasili kao komunističku? Gdje je ona opozicijska partija koja nije naprednijim opozicionarima kao i svojim reakcionarnim protivnicima uzvratila prijekor koji ih je imao žigosati kao komuniste?

Dvije stvari proizlaze iz ove činjenice.

1. Sve evropske sile već priznaju komunizam kao silu.

2. Krajnje je vrijeme da komunisti pred cijelim svijetom otvoreno izlože svoje nazore, svoje ciljeve, svoja stremljenja i tako bajci o bauku komunizma suprotstave manifest same partije.

U tu svrhu sastali su se u Londonu komunisti najrazličitijih nacionalnosti i sastavili sljedeći manifest koji se objavljuje na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, flamanskom i danskom jeziku.

I. Buržuji i proleteri

Povijest svih dosadašnjih društava je povijest klasnih borbi.

Slobodnjak i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, cehovski majstor i šegrte, ukratko, tlačitelj i potlačeni stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotstavljenosti, vodili neprestanu, sad prikrivenu,sad otvorenu borbu koja je svaki puta skončala revolucionarnom preobrazbom cijelog društva ili pak zajedničkom propašću sukobljenih klasa.

U ranijim epohama povijesti nalazimo gotovo posvuda potpunu raščlanjenost društva na različite staleže, mnogostruko stupnjevanje društvenih položaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale, cehovske majstore, šegrte, kmetove, a k tomu još u gotovo svakoj od tih klasa iznova posebna stupnjevanja.

Moderno buržoasko društvo, proizašlo iz propasti feudalnoga, nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je tek postavilo nove klase, nove uvjete potlačivanja, nove oblike borbe na mjesto starih.

Iz kmetova srednjeg vijeka proizašli su slobodni građani prvih gradova: iz tog slobodnog građanstva razvili su se prvi elementi buržoazije.

Otkrića Amerike i plovnog puta oko Afrike stvorili su nadolazećoj buržoaziji novi teren. Istočnoindijsko i kinesko tržište, kolonizacija Amerike, razmjena s kolonijama, umnožavanje razmjenskih sredstava i robâ općenito omogućili su trgovini, moreplovstvu i industriji dotad neviđen polet, a time i nagli razvoj revolucionarnog elementa u raspadajućem feudalnom društvu.

Dotadašnji feudalni, odnosno cehovski način funkcioniranja industrije nije više dostajao za zadovoljenje potreba koje su narastale s novim tržištima. Na njegovo mjesto stupila je manufaktura.

Cehovske majstore potisnuo je industrijski srednji stalež; podjela rada između različitih korporacija iščezla je pred podjelom rada u svakoj pojedinoj radionici.

Ali tržišta su sve više rasla, sve više rasle su potrebe. Ni manufaktura više nije bila dostatna. Tada su para i strojevi revolucionirali industrijsku proizvodnju. Na mjesto manufakture stupila je moderna krupna industrija, na mjesto industrijskog srednjeg staleža stupili su industrijski milijunaši, šefovi čitavih industrijskih vojski, moderni buržuji.

Krupna industrija proizvela je svjetsko tržište koje je bilo pripremljeno otkrićem Amerike. Svjetsko tržište omogućilo je neizmjeran razvoj trgovine, moreplovstva, kopnene komunikacije. Ovaj je razvoj opet povratno djelovao na širenje industrije; u istoj mjeri u kojoj su se širile industrija, trgovina, moreplovstvo, željeznice, razvijala se buržoazija, uvećavaju i svoje kapitale i potiskuju i u pozadinu sve klase naslijeđene od srednjeg vijeka.

Vidimo dakle kako je moderna buržoazija sama proizvod dugog razvojnog hoda, niza prevrata u načinu proizvodnje i prometa. Svaki od tih stupnjeva u razvoju buržoazije pratio je odgovarajući politički napredak. Buržoazija je bila potlačeni stalež pod vladavinom feudalnih gospodara, naoružana i samoupravna asocijacija u komuni, ovdje neovisna gradska republika, ondje treći oporezovani stalež monarhije, potom, u vrijeme manufakture, protuteža plemstvu u staleškoj ili apsolutnoj monarhiji i glavni temelj velikih monarhija općenito, dok napokon, s nastankom krupne industrije i svjetskog tržišta, nije izborila sebi u modernoj predstavničkoj državi isključivu političku vladavinu.

Moderna državna vlast samo je odbor koji upravlja zajedničkim poslovima cijele buržoaske klase.

Buržoazija je u povijesti odigrala krajnje revolucionarnu ulogu. Gdje god je došla na vlast, buržoazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idilične odnose. Ona je nemilosrdno pokidala raznolike feudalne spone koje su čovjeka vezivale za njegova prirodnog pretpostavljenog ne ostavljajući između čovjeka i čovjeka nikakve druge spone osim golog interesa, osim bezosjećajnog "plaćanja u gotovini”. Ona je u ledenoj vodi egoistične računice utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano stečenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog trgovanja.

Jednom riječju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog religijskim i političkim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno, izravno, surovo izrabljivanje.

Buržoazija je sa svih dotad poštovanja dostojnih djelatnosti na koje se gledalo s pobožnim strahom skinula privid svetosti. Ona je liječnika, pravnika, svećenika, pjesnika, čovjeka znanosti pretvorila u svoje plaćene najamne radnike.

Buržoazija je s obiteljskog odnosa strgla njegov dirljivo sentimentalni pokrov i svela ga na isto novčani odnos.

Buržoazija je razotkrila kako je brutalno pokazivanje snage zbog koje se reakcija toliko divila srednjem vijeku nalazilo odgovarajuću dopunu u najmlitavijem ljenčarenju. Tek je ona dokazala što je djelatnost čovjeka u stanju učiniti. Ona je stvorila sasvim drugačija čuda nego što su egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske katedrale, ona je izvela sasvim drugačije pohode nego što su bile seobe naroda i križarski ratovi.

Buržoazija ne može postojati a da neprestano ne revolucionira instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i cjelokupne društvene odnose. Svim ranijim industrijskim klasama, naprotiv, uvjet opstanka bilo je nepromijenjeno zadržavanje starog načina proizvodnje. Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanje svih društvenih stanja, vječna nesigurnost i kretanje izdvajaju i odlikuju buržoasku epohu od svih ranijih. U  njoj se rastvaraju svi čvrsti, zahrđali odnosi zajedno sa starinskim predodžbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni zastarijevaju i prije no što stignu okoštati. Sve što je vrsto i postojano pretvara se u dim, sve što je sveto biva oskrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni da na svoj životni položaj i na svoje međusobne odnose pogledaju trezvenim očima.

Potreba za sve proširenijim tržištima na kojima je prodavati svoje proizvode tjera buržoaziju preko cijele zemljine kugle. Posvuda se ona mora ugnijezditi, posvuda naseliti, posvuda uspostaviti svoje veze. Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala kozmopolitski oblik proizvodnji i potrošnji svih zemalja. Na veliku žalost reakcionara ona je izmakla nacionalno tlo ispod nogu industrije.

Uništene su prastare nacionalne industrije i svakim se danom i dalje uništavaju. Potiskuju ih nove industrije čije uvođenje je pitanje opstanka za sve civilizirane nacije, industrije koje više ne prerađuju domaće sirovine, nego sirovine koje dolaze iz najudaljenijih zona čiji se proizvodi ne troše samo u zemlji, nego istodobno u svim dijelovima svijeta. Na mjesto starih potreba, zadovoljavanih domaćim proizvodima, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje traže proizvode najudaljenijih zemalja i klimatskih područja.

Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i odvojenosti stupa svestrani promet, svestrana uzajamna ovisnost nacija. I to kako u materijalnoj, tako i u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju opće dobro. Nacionalna jednostranost i ograničenost sve su manje mogući i iz mnogih nacionalnih i lokalnih književnosti stvara se svjetska književnost.

Nastavak OVDJE