Jedna od najvažnijih i uspješnih akcija Hrvatske vojske na novogradiškom bojištu svakako je akcija "Šagovina", izvedena 19. prosinca 1991. godine. Razbijeno je tada snažno, strateški važno četničko uporište. Šešeljevi "beli orlovi" doživjeli su u Mašičkoj Šagovini jedan od svojih najtežih poraza, a srpski agresor primoran na povlačenje. Oslobađanjem Mašićke Šagovine Hrvatska vojska otvorila je put prema Trnavi i Širincima radi daljnjeg napredovanja prema Oučanima. Plan akcije dugo je pripreman kako bi se postigao stopostotni uspjeh.

Početkom prosinca kod tzv. "Špiragove" vikendice, na cesti Cernička Šagovina - Mašićka Šagovina, došlo je do sukoba s grupom četničkih diverzanata, ubačenih iz Mašićke Šagovine. Izviđači 2. bojne, vojnici 2. satnije 3. bojne i vojnici 3. satnije 2. bojne 121. br. zarobili su četiri četnika, dok su trojica smrtno stradala. Od zarobljenih četnika dobiveni su dragocjeni podaci o snazi i borbenom rasporedu neprijateljskih postrojba, što je bio jedan od presudnih momenata da se počne detaljnije razrađivati plan akcije "Šagovina".

Za izvođenje akcije predviđene su Samostalna borbena satnija u svom punom sastavu s oko stotinu vojnika, jedna mješovita satnija od 150 dobrovoljaca 2.bojne 121.br., specijalna grupa od 13 vojnika iz Zagreba pod nazivom "Svileni" te stotinjak dobrovoljaca 2. i 4. satnije 3. bojne 121. brigade.

U sklopu plana pješačkog napada razrađena je opsežna topnička taktika kao priprema za pješački napad. Tu zadaću su imale topničke postrojbe 108. brigade i postrojbe MAD-a i MPOD-a 121. brigade.

Uspješnim savladavanjem neprijateljskog minskog polja, vojnici samostalne borbene satnije uspješno su došli do prvih neprijateljskih položaja.

Pola sata prije pješačkog napada na Mašičku Šagovinu, simulirana je topnička priprema pješačkog napada na agresorske položaje u Medarima. Uslijedila je potom topnička vatra po Mašičkoj Šagovini iz svih raspoloživih oruđa. Naročito su bili aktivni minobacači 120 mm, laki raketni lanseri 128 mm, "ZIS-ovi" 76 mm i samohotke 90 mm 121. brigade te minobacači 120 mm 108. brigade.

Nakon topničke pripreme, Ante Šolić poveo je samostalnu satniju u napad.

Koristeći se 60 mm minobacačima i RBO-ima, jedan vod Samostalne borbene satnije neutralizirao je mitraljesko gnijezdo i uspio doći do prvih kuća u selu. Doživio je pritom i tenkovski napad iz smjera Trnave. Na ulasku u selo naišli su  na jaki otpor četnika. Dva borca su tada poginula, a 13 je ranjeno. Napad je jedno vrijeme bio obustavljen zbog evakuacije poginulih i ranjenih boraca.

Većina vojnika 2. i 4. satnije 3. bojne napustio je sektor Mašičke Šagovine. Planirani položaji nisu zauzeti, a cesta prema Širincima je ostala slobodna. Tek dvadesetak vojnika 3. bojne uspjelo je zadržati zaposjednute položaje. U otežanim okolnostima, kada je plan napada bio bitno izmijenjen, a u pitanje bila dovedena cijela akcija, grupa Zagrepčana, zajedno s devetoricom izviđača ušla je u selo, nakon što su razbili četničke snage u rovovima na sjevernoj strani sela. Prodor u Mašičku Šagovinu potom učinili su vojnici 2. bojne i ostatak vojnika 3.bojne, nakon što su osigurali cestu prema Širincima. 

Brzim ulaskom HV-e u selo četnici su bili iznenađeni, razbijeni i istjerani iz Mašičke Šagovine.

Nakon što su evakuirali ranjene i poginule, Samostalna borbena satnija nastavlja započetu akciju, ulazi u selo s južne strane i u poslijepodnevnim satima se spaja s vojnicima 2. bojne i "Svilenima". 

Hrvatska vojska uspješno je okončala započetu akciju. Zloglasno četničko uporište je zauzeto i razbijeno. Radost pobjede pomutili su gubitci u ljudstvu. Ni u jednoj ofenzivnoj akciji koju je poduzela 121. brigada prije, a ni poslije, nije bilo toliko smrtno stradalih. Poginulo je jedanaest njenih pripadnika, a više desetaka je ranjeno. U akciji su poginula i četiri pripadnika specijalne grupe "Svileni" iz Zagreba.

Zauzimanjem Mašičke Šagovine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne bojišnice. (Autor: Franjo Samardžić)