Akcija je trajala 36 sati i završena je 2. svibnja u popodnevnim satima. Oslobođeno je 500 četvornih kilometara, do tada okupiranog, teritorija.

Na glavnim pravcima napada bile su  81. gardijska bojna,  5. gardijska brigada te dijelovi 1. i  3. gardijske brigade, a u potpori pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i postrojbama specijalne policije.

Akcija je trajala 36 sati i završena je 2. svibnja u popodnevnim satima. Hrvatski bojovnici i policajci su za vrijeme akcije oslobodili 500 četvornih kilometara, do tada okupiranog, teritorija, nakon čega je uspostavljen promet autocestom Zagreb-Lipovac te je istočni dio Hrvatske napokon, nakon četverogodišnje srpske okupacije, prometno bio povezan sa Zagrebom. U akciji je sudjelovalo 7.200 policajaca i pripadnika HV-a, poginula su 42 hrvatskih branitelja dok ih je 162  ranjeno.

U vrijeme izvođenja akcije život je izgubio i pilot Rudolf Perešin čiji su zrakoplov Srbi uspjeli pogoditi iznad rijeke Save.

Nakon akcije, u znak odmazde, Milan Martić, vođa pobunjenih Srba, izdao je suludu zapovijed granatiranja Novske, Siska, Karlovca kao i Zagreba u kojem je poginulo šest osoba dok ih je 176 ranjeno.

U jednom od razgovora sa Željkom Žgelom, tadašnjim zapovjednikom 121. novogradiške brigade, zabilježili smo: - Bljesak smo dugo čekali i pripremali. Ljude nije trebalo pripremat i pričat im priče o značaju te operacije i njihovoj ulozi. Bitno je samo bilo ''zapovjedniče kada krećemo''. Rekao sam im ovih dana, a krenuli smo već u slijedeće jutro. Naišli smo na veliki otpor četnika, jer su na ovu istočnu stranu, na potezu Okučani-Novi Varoš-Stara Gradiška, dovukli najjače snage. Što one koji su branili ovaj dio, što dio koji se povlačio sa zapadnog i sjevernog dijela. 

Međutim već drugog dana bili smo u Okučanima i prije nego što je zapovijed diktirala. Moj osjećaj, kad sam ja ušao u glavnu ulicu u Okučanima, vjerujem kao i kod većine pripadnika vojske, bio je da nismo vjerovali da su Okučani oslobođeni. Tek sutradan išli smo provjeriti je li to istina i popiti piće.

Oslobođenje Jasenovca i uhićenje Veljka Džakule

Malo je poznato kako u planu akcije nije bilo predviđeno oslobađanje Jasenovca. Glavni smjer bio je prema Okučanima, a manji dio snaga 125. domobranske pukovnije Novska imao je zadaću blokiranja prostora Jasenovca, kako svježe snage iz Bosne ne bi krenule u protuudar. Međutim, akcija se odvijala bolje nego što se očekivalo, pa je zapovjednik 125. domobranske pukovnije pukovnik Željko Perinović zatražio od generala Marijana Marekovića da njegove snage krenu prema Jasenovcu. Nakon odobrenja, to je i učinjeno. Jasenovac je bio u rukama hrvatskih snaga.

Hrvatski vojnici imali su strogu zapovijed da jasenovački spomenik, uključujući muzejski prostor i pravoslavnu crkvu, nitko ne smije ni taknuti, a kamoli oštetiti.

Akcija je na novljanskom području započela topničkom pripremom u 5.03 ujutro Krenulo je bolje od očekivanja i ubrzo je ovladano jasenovačkim prostorom, koji je bio pod nadzorom već oko podneva 1. svibnja. Na žalost, tada je od snajperskog metka - samo 15-ak minuta nakon što je u Zapovjedništvo javio kako je Jasenovac oslobođen i da nitko nije poginuo – smrtno stradao zapovjednik bojne Ivica Čaja.

Hrvatski vojnici imali su strogu zapovijed da jasenovački spomenik, uključujući muzejski prostor i pravoslavnu crkvu, nitko ne smije ni taknuti, a kamoli oštetiti.

No, time borbe nisu bile završene jer je u okolici Pakraca ostalo 1500 vojnika 51. krajiške brigade sa zapovjednikom Stevom Harambašićem i Veljkom Džakulom, tadašnjim vođom pobunjenih Srba na tom području. Uvidjevši da nemaju izlaza, pobunjenici su se predali 4. svibnja u 15 sati, za razliku od više desetaka okorjelih zločinaca koji su nastavili sporadične borbe te su se pod borbom pokušali dokopati rijeke Save i bosanske granice.

Tada je Večernji list pisao: Zapovjedniku Nikoli Ivkanecu predali su se, sa 1500 vojnika, zapovjednik 51. krajiške brigade Stevo Harambašić i vođa pobunjenika Veljko Džakula, kojemu je, kao civilu, Ivkanec stavio lisice.

"Zašto lisice”, čudio se vođa pobunjenih Srba na pakračkom području Veljko Džakula, nakon što ga je Nikola Ivkanac, tada zapovjednik policijske postaje u Pakracu, zajedno sa zapovjednikom 51. krajiške brigade, potpukovnikom Stevom Harambašićem, nakon predaje, uhitio 4. svibnja 1995. u 15 sati.

Nakon što mu je Ivkanac objasnio pravila uhićenja, Džakula je mirno i bez otpora pružio ruke te su "škljocnule” lisice. Bio je to kraj Džakulina "šefovanja” u zapadnoj Slavoniji i Pakracu, na čijem je području od 1992. godine do vojno-redarstvene akcije "Bljesak” poginulo 296 osoba (200 civila, 86 pripadnika HV-a i 10 policajaca), uz 703 ranjena i 30 nestalih te više od 90 posto uništenih objekata.

Imena onih koji su svoje živote žrtvovali za slobodu Hrvatske vječno ostaju na čast i ponos Domovini. 
Danijel Andrić, Matija Biškup, Vinko Bradić, Nebojša Buha, Ivica Čaja, Vladimir Deščak, Mladen Dijanek, Ante Došen, Robert Erdelja, Davor Hegedić, Fric Kuharić, Jozo Livaja, Ivan Mateša, Ratko Milijević, Pero Parić, Ivan Sertić, Nenad Sočec, Tomislav Štefaniak, Marijan Štukar, Stipo Vukovac, Slavko Biondić, Mijo Borovec, Salko Čavalić, Dragoja Davidović, Milan Dzjama, Mirko Glavaš, Dubravko Herceg, Milan Kumić, Tomislav Last, Nikola Ljubičić, Vinko Ljubičić, Zdravko Malnar, Josip Martinović, Rikard Mažar, Ivan Obrljan, Rudolf Perešin, Branko Petrečija, Nenad Prager, Antun Šimičić, Ivan Markulin, Atos Načinović, Sergio Šimac, Marijo Vratarić, Vlado Dundović, Dalibor Ribić, Vladimir Brcković, Miroslav Flegar, Zoran Benković, Marko Bešlić, Damir Glavinić, Damir Markovinović. (izvor: PU Brodsko-posavska)