Čovjek je danas suočen s možda najvećim problemom u povijesti ljudskog roda. Velika pretilost sve je više prisutna. Veliki broj ljudi muku muči s viškom kilograma. Ljudski trbuh postao je vreća bez dna. Bitno je tu vreću napuniti bez osjećaja je li svačija vreća puna. Ali čovjek je samo biće koje voli samoga sebe, i tada se osjeća najbolje.

Mnogi filozofi i znanstvenici u prošlosti su smatrali kako je odricanje od hrane jedan ljekoviti proces koji je nužan kako bi se vratilo zdravlje.

Platon, Aristotel, Hipokrat i mnogi drugi prakticirali su post kao jedan oblik terapije koji je koristio za poboljšanje zdravlja.

Gotovo sve religije idu korak dalje i propisima odricanjaod  hrane oplemenjuju duh, traže smiraj za dušu, podučavaju skromnosti, uz fizičko čišćenje tijela. Takav obred religije nazivaju post.

Na taj način, duhovnom disciplinom nastoji se razviti sposobnost za većom sviješću o Bogu, kao i samopronalasku duhovnog uspona. Po religiji, konačni cilj svakog ovosvjetskog putnika jest da spozna, odnosno pronađe u sebi savršena čovjeka. Ali mnogi ne uspiju otkriti ono što je kod čovjeka najbolje – savršenost.

Svaka religija uči nas kako je duhovnost ključ uspjeha. Uče nas kako ćemo postići najveću razinu sklada i sreće kao pojedinci, ali i kako, kao takvi, biti od koristi i široj društvenoj zajednici.

Hrana i post u takvom su kontekstu za religije veoma važni. Post i hrana kao dio religioznih obreda, ali i duhovnih rituala neizostavni su u najvećim svjetskim religijama, u kršćanstvu, judaizmu i islamu.

U takvim religijama, post bi vjerniku trebao pomoći da ustraje u vjeri, da promijeni vlastiti život.

Pripadnici određenih religija svoj post uglavnom vežu za određene dane, datume ili događaje.

Postom svaki vjernik na određeni način priznaje sebe Božjim stvorenjem i pokazuje svoju poniznost. Postom se čovjek predaje Bogu i pokušava se na Njega što više upućivati, vjerujući kako će mu Bog omogućiti duhovnu čistoću, koja će kao takva oplemeniti i ljudske postupke.

Danas se post nameće kao nužan. U vremenu pretjerana konzumerizma mirovanje od hrane i pića ljudskom organizmu sve je potrebnije. Ali takav post, kojem je svrha dijeta, nije u skladu s onim božanskim postom. Postom u ime Boga čovjek se prije svega povinuje božanskoj naredbi, a s druge strane, pokazuje svoju poniznost i ovisnost o Bogu.

Danas se pokušava nametnuti jedan novi oblik posta koji nema veze s religijom. Sve su prisutniji razni oblici terapeutskog posta, čija je svrha liječenje.

Za razliku od svih drugih oblika posta, religijski je drugačiji u namjeri, a ta je povratak Bogu.

Tako ovih dana i kršćani i muslimani pokušavaju putevima posta pronaći duhovno okrepljenje i napojiti žedne duše. Za njih je post puno više od dijete ili nekog terapeutskog posta.

Stari i drevni narodi davno su uočili povezanost hrane sa zdravljem, ponašanjem i duhovnošću. Zato nije slučajno da religije propisuju post kao jedan oblik religiozne, ali i duhovne prakse.

Iskrenom primjenom ovakvih oblika prakse, sigurno bismo postali bolji ljudi, koji bi imali i suosjećanja za gladne. Naše duše, ali i tijela bila bi zdravija.