SLAVONSKI BROD - Danas u Slavonskom Brodu nije više pitanje hoće li grob biti opljačkan, nego kada. Vijest o još jednom skrnavljenju groba prošla je gotovo rutinski, kao vremenska prognoza ili izvješće o gužvi u prometu. Kratko zgražanje na društvenim mrežama i opet zaborav. A ne bi smjelo biti tako. Nikada.

Policija traga za počiniteljima

Nove pljačke grobnica na gradskom groblju. Obitelji užasnute prizorima

Groblje nije samo parcela zemlje s betonom i kamenom. Groblje je posljednja adresa naših roditelja, baka, djedova, prijatelja. To je mjesto na kojem šutnja govori više od riječi. Mjesto gdje svijeća znači sjećanje, a cvijet poštovanje. Kada netko to mjesto pretvori u lovište, ne krade samo predmete, već krade dostojanstvo, mir i ljudskost. 

Zamislimo prizor kada netko dođe obići grob svoje majke, oca ili djeteta. Umjesto tišine i molitve dočeka ga razrovana zemlja, pomaknuta ploča, tragovi tuđih ruku koje su kopale bez imalo srama. Taj prizor ostaje u čovjeku zauvijek. To je nova trauma, nova rana, nova nemoć. I nikakva prijava policiji ne može izbrisati taj osjećaj gaženja po svetome. 

Na površini, motivi ovakvih zlodjela su materijalni. Ali iza te puke njihove motivacije krije se daleko dublji problem - odron društvenog poštovanja prema smrti i dostojanstvu drugoga. 

Groblje bi trebalo biti sveto mjesto, ali pljačke i vandalizmi govore o jednoj široj pojavi – otuđenju. Kada netko bez trunke empatije kopanjem po posmrtnim ostatcima pokušava pribaviti materijalnu dobit, to nije samo krivično djelo, to je poremećaj moralnog kompasa zajednice, ljudi u Slavonskom Brodu.

Postavlja se neugodno i bolno pitanje: kakvo smo to društvo postali kada ni mrtvi nemaju pravo na mir? Kada je granica moralnog pada toliko pomaknuta da je i grob postao izvor zarade? Siromaštvo može objasniti krađu kruha ili hrane, ali ne može opravdati kopanje po nečijoj smrti. 

Najgore od svega je što se ovakvi događaji ponavljaju. I svi to znaju. Znaju građani, institucije, policija, Grad. Pa ipak groblja ostaju slabo zaštićena, reakcije mlake, a odgovornost razvodnjena između nadležnosti i izgovora. 

Možda bi pomogle nadzorne kamere, osvjetljenje, ograde, pojačani nadzor ili kazne. A najviše bi pomoglo kada bi mi prestali okretati glave. Treba jasno reći da je ovo sramotno za Slavonski Brod i zajednicu. Da je svaka opljačkana grobnica poraz svih nas. Jer kada se na ovakve stvari naviknemo, gubimo kompas. Gubimo osjećaj što je normalno, a što nedopustivo. 

Slavonski Brod nije grad bez srca. Ovdje su ljudi koji znaju što znači obitelj, uspomena, poštivanje. Upravo, zato ova tišina boli još više. Ne smijemo dopustiti da nam ravnodušnost postane jača od ogorčenja. Onoga dana kada nam postane svejedno što se događa na groblju, pitanje je vremena kada će nam postati svejedno i za ostalo.

Mrtvi se ne mogu braniti. Ali mi možemo, i moramo braniti njihovo dostojanstvo. Ako to ne učinimo, ne gubimo samo grobove. Gubimo obraz, ako ga već nismo izgubili.