GROBLJA su mjesta susreta sadašnjosti i prošlosti. Na grobljima se susreću strahovi i nade, ali i život i smrt. Danas je na grobljima, uz običaje, sve prisutnija i moda. Groblja predstavljaju mjesta gdje naši umrli pronalaze svoj posljednji smiraj. Groblja znaju biti i dirljiva, ali i tužna. Uglavnom na grobljima zastajemo bar jedan trenutak i razmišljamo i o našem ovozemaljskom kraju. Groblja su mjesta na kojima se najviše šuti, ali ta šutnja nam šalje najglasnije poruke i pouke. Kolikogod bježali od surove istine – smrti, svakog od nas čeka naša soba pod zemljom. Ono što će biti iznad naše sobe na zemlji za nas je tada nebitno. To može biti bitno za obitelj ili slučajne prolaznike.

Život na ovom komadiću Zemlje sve je skuplji i skuplji. Ako je tako, zašto bi onda i smrt bila jeftina?

Primanja u Lijepoj Našoj nisu velika. Većina nas 'krpa' kraj s krajem. Često prelijevamo iz šupljeg u prazno samo kako bismo dočekali prvi u mjesecu. U našem društvu ima ljudi koji žive, a da ne znamo od čega uopće žive. Potrošačka košarica duplo je veća od prosječne plaće. Mnogi su - da se zaključiti - pravi mađioničari preživljavanja. Ako tomu još dodamo i troškove grijanja u zimskom periodu koji su sada veći i nekoliko puta u odnosu na prethodne godine, možemo kazati kako je to uistinu umijeće preživljavanja. Izgleda kako na ovim našim prostorima najviše živi upravo takvih umjetnika – umjetnika preživljavanja.

Obično, oni najugroženiji su opterećeni i kreditima. Kako onda takvi mogu dostojno ispratiti svoje umrle s ovoga svijeta? Nije li žalosno da takvi obično i smrt plaćaju na rate? Tužno i apsurdno. Pomalo morbidno.

Koliko naših najmilijih umire s mučnom i tegobnom mišlju – kako će i od čega će njihovi najmiliji platiti pogreb?

U uređenim društvima svaki građanin u mogućnosti je kupiti grobno mjesto, uštedjeti za troškove pokopa. Za mnoge naše građane takve su stvari luksuz. U nekim mjestima kvadrat grobnog mjesta skuplji je od kvadrata stana. Je li to opravdano i realno?

Uz grobno mjesto potrebno je izdvojiti i za lijes koji može biti i par tisuća eura. Neizbježni su i troškovi prijevoza, organizacije sahrane, vjerske naknade. Sve češće postaju neizbježne i karmine za koje se također izdvaja pozamašna cifra.

Kada sve to zbrojimo i podvučemo crtu, dobit ćemo na kraju veliku svotu. Ta suma novca visi nad glavom svakog čovjeka, jer nikad ne znamo kada ćemo posljednji put sklopiti svoje oči i napustiti ovaj svijet.

Znamo da novac vlada svijetom, a očito novac vlada i smrću. Sve se mijenja, sve prolazi, jedino je profit konstanta.

Vjerujem kako nitko od građana ne bi kukao kada bi povećanje cijena grobnih mjesta ili naknada za održavanje grobova, pratilo i povećanje njihovih primanja. No, plaće i mirovine sigurno neće rasti, a cijene svega - pa i grobnih mjesta i naknada za održavanje groblja - rastu. Opravdano ili ne, to znaju oni koji podižu cijene.

Već prošla vremena naše ljude naučiše da rade i šute. Svojim teškim i mukotrpnim radom vrlo teško stječu bilo što. Jedino što uspiju jednostavno steći jest čir na želudcu. Takav čovjek svojom šutnjom i mukotrpnim radom ubrzava i put svog odlaska s ovoga svijeta. Nije uspio skoro ništa steći u životu... ne zato što to nije htio, već zato što mu nisu dali, zato što su mu otimali i uzimali. Takav neće imati ni spokojnu smrt niti dostojanstven pogreb. Za takve i mnoge njemu slične, smrt je luksuz.

Svaka obitelj koja se rastaje od umrlog prolazi kroz najteža emotivna stanja tuge i boli. A znaju oni koji naplaćuju nečiju smrt za pravilo – uzmi im dok plaču. Ipak, novac vlada (i) smrću.