JUČER je Gradska knjižnica Slavonski Brod bila domaćin predstavljanju triju publikacija u izdanju Hrvatskog instituta za povijest - Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Riječ je o Godišnjaku te Podružnice poznatog imena „Scrinia Slavonica“ urednika Stanka Andrića, potom „Prema povijesti slavonskih šuma - Prilozi za sintezu” koju je uredio Robert Skenderović te djelu „Đakovačka i srijemska biskupija i komunističke državne vlasti” – neobjavljeni izvori Svezak I, 1945.-1959. Miroslava Akmadže i Slađane Josipović.

Moderatorica je bila dr. sc. Marija Karbić (predstojnica Podružnice Instituta u Slavonskom Brodu), a o objavljenim publikacijama govorili su dr. sc. Robert Skenderović, dr. sc. Branko Ostajmer (recenzent zbornika), dr. sc. Slađana Josipović (autorica) i dr. sc. Stanko Andrić (glavni urednik časopisa).

„Prema povijesti slavonskih šuma. Prilozi za sintezu“, druga je u nizu od triju knjiga četverogodišnjeg istraživačkog projekta. Vrijednost ove knjige zaista je lako prepoznati u zastupljenim tekstovima. Tako je zasigurno jedan od zanimljivih radova koje sam s užitkom čitala tekst Stanka Andrića „Šume donjega međurječja Drave i Save u srednjem vijeku (nacrt za sintezu)”. Sintagma „antropizacija šuma” dokazuje, kako autor u samome uvodu objašnjava, ljudski odnos prema šumama ovoga kraja, ali ne samo u smislu njihova iskorištavanja, prema čemu bi rad bio usko strukturiran, već se odnosi na predmoderno doba koje je bilo u odnosu prema ili sa šumama u „ekonomskom, društvenom i kulturnom smislu antropiziranije nego danas”.

Polazeći od riječi za šumu u srednjovjekovnim izvorima, vrlo koncizno objašnjavajući sintezu naziva i onoga što on u praktičnom i simboličnom značenju predstavlja, od detaljnog objašnjavanja pojedinih osobitosti dijelova šuma koje obiluju nazivljem vrlo specifičnim, gotovo autentičnim riječima za krčevine i čistine, pa zatim preko hrvatskih riječi kao što je primjerice „gaj“ kao općeslavenska riječ najčešće korištena u ugarsko-hrvatskoj diplomatskoj građi, mađarskih riječi, šuma u toponimiji, krčenja šuma, pa do društvene funkcije šuma gdje je ona bila ambijent osame asketa, pustinjaka ili remeta, pa naposljetku dolazeći do pojma šuma kao skrovišta za društvene otpadnike; ovaj rad dokazuje kako je pogled u povijest ispunjen višestrukom transakcijom značenja, potrebe, funkcije šuma u njezin osnovni pojam na kojemu se ne zadržavamo ako nije u našemu fokusu, a tada je svodimo isključivo na upotrebnu funkciju. Povijest nas uči kako svaki detalj u ljudskom stvaralačkom duhu, svaki detalj u njegovu životu ima puno dublji smisao od onoga doslovnoga, od onoga koji nam je općepoznat.

Nadalje, „Đakovačka i Srijemska biskupija i komunističke državne vlasti” sadržava mnoštvo relevantnih dokumenata koji pokrivaju razdoblje u kojem su u biskupiji djelovali biskupi Akšamović i Bäuerlein. Osim pojedinih spisa ovdje se nalaze i dodatna pojašnjenja. Cijeli niz dokumenata zapravo može „osvijetliti“ odnose svjetovne vlasti i crkvene. Zapravo, može se zaključiti kako su obojica biskupa djelovala u korist Biskupije, ali na drugačiji način.

Diplomatski odnosi, taktika ili taktiziranje te čitav niz peripetija unutar tih sfera nalaze se u ovoj knjizi koju je važno pomno proučiti i tek onda donositi zaključke.

Naposljetku, „Scrinia Slavonica“ donosi pregršt tekstova od kojih ne smijemo zaobići ni građu, prijevode, in memoriam, kroniku, prikaz i osvrte.

Čitav niz vrijednosti iskazan u sadržaju, zanimljive teme, njihov itekako širok spektar upućuju čitatelja ponovo na razumijevanje široke primjene znanosti kako bismo mogli imati zaključke utemeljene na dokazima, na povijesnim izvorima. I to ne samo, isključivo povijest s bitkama, s ličnostima nezaobilaznim u dekonstrukciji povijesnih „istina“, već i interdisciplinarnost koja može dovesti do široke primjene znanja, ali ponovo ne bez dokaza o rečenome, pisanome.

Dora Novak, primjerice, pišući „Prilog istraživanju barokne faze crkve sv. Lovre u Požegi”, naglašava zanemarene barokne intervencije koje je provodila Družba Isusova. Gotički prostor crkve tako se transformira te postaje dijelom standarda trenutno aktualnog stila ili ukusa umjetnosti. Da bismo shvatili slijed i način, morali bismo pročitati članak.

Nezasitna želja za znanjem te trud, istraživanje, pogled objektivnosti jest ono osnovno što je potrebno da bismo napisali djelo vrijedno pažnje u konkretnom smislu. Puka interpretacija ovdje nije dobrodošla. Jer znanje je, naposljetku, najvažnije.