Srijeda u velikom tjednu 2014. Polovica je travnja i idealno vrijeme za sađenje vinograda. E baš tim povodom skupilo se kod obitelji Jurčić u Stupničkom brdu veselo i radino društvo. Pri samom vrhu brda …jedna parcela na južnim padinama Dilja, na kojoj su stoljećima rasli trsovi loze, pripremljena je za sadnju.

Pripremu su obavili moćni strojevi koji danas za jedan dan učine isto ono na čemu je nekada radilo više ljudi nekoliko dana.

Jurčići nisu veliki proizvođači vina. Ivo Jurčić je prometnik na Hrvatskim željeznicama, a žena Slavica drži ostala tri ćoška kuće.

U Stupničkom brdu žive u trećoj generaciji. Preci su im došli početkom prošlog stoljeća iz Korduna u vrijeme dok na cijelom brdu nije bilo niti jednog neobrađenog komadića zemlje i bili su potrebni brojni nadničari.

Jurčići i ne žele biti veliki proizvođači vina. Kako kaže Ivo: - treba proizvoditi toliko koliko sâm možeš obraditi, a da sve to još predstavlja zadovoljstvo.

Sâm obraditi, sâm popiti, sâm prodati višak… to je moto.

Ovo sâm …podrazumijeva i susjede, rodbinu i prijatelje, kojih Jurčići imaju u izobilju i koji su kod sađenja novog vinograda ponudili pomoć.

Sa Stupničkog brda pruža se prekrasan pogled na sjever i jug Slavonije, Za lijepog vremena može se s njega vidjeti i vrh Vlašića kod Travnika u centralnoj Bosni, na jugu, a na sjeveru pogled seže do Krndije i kutjevačkih vinograda.

Pogled na Stupničko brdo je malo deprimirajući. Puno je još zapuštenih vinograda, prepuštenih šikarama. Istina jest kako se dosta nove loze sadi, ali to većinom rade velike vinarije koje imaju drugu motivaciju, a ona se zove: profit.

A zakon profita je doveo i nove vrste grožđa, tako da je tradicionalna slavonska graševina malo pala u zaborav, jer je nekako izašla iz mode, a zamijenili su ju pinot crni i bijeli koji znatno bolje rode i obećavaju veći profit.

Da ne bi bilo zabune: Graševina je ono vino koje dok je mlado ima lijepu svijetlo žuto-zelenkastu boju, a kod starog vina izraženiji su slamnato-žuti tonovi. Ima svježi, voćni miris, a po okusu podsjeća na svježu sočnu jabuku.

Nekada se prodavala pod nazivom rizling, a sada taj naziv smije nositi samo Rajnski rizling proizveden u Njemačkoj.

Isto tako. Rajnski rizling i Talijanski rizling nemaju između sebe nikakve botaničke veze.

Ne bih je sada o vrstama grožđa i vina. To je opširno područje u kojemu se lako može izgubiti, a nisam baš ni neki stručnjak na tom području.

Vina dijelim na ona koja imaju dušu i ona koja nemaju dušu. Vina koja nemaju dušu naći će te posvuda …u trgovačkim centrima po cijeni od dvadeset do stotinu kuna po boci, u restoranima, na vinskim sajmovima…

Vina koja imaju dušu teže je naći. Proizvode se od svih vrsta grožđa, pa i od onog divljeg, kojega zovu tudum, ili direktor i koje u sebi ima veliku količinu po zdravlje štetnog metilnog alkohola.

Kako ih razlikovati?

Vina koja imaju dušu bit će vam ponuđena od srca u namjeri da vas se počasti. Mogu se piti samo u ugodnom društvu, a pitate li za njegovu biografiju čuti će te zanimljive priče, doznati puno toga o ljudima i kraju u kojem vam je ponuđeno.

Vina koja nemaju dušu bit će vam ponuđena sa željom da se stvori profit. Na etiketama je bar-kôd koji zanima samo blagajnu u supermarketu. Teško da će te u takvom vinu osjetiti miris znoja onih koji su uzgajali grožđe, ili sadili vinograd.

Kod Jurčića je sađena graševina koja će sigurno imati dušu. Mogao sam ju osjetiti već kod sađenja, iako će do prve kapljice trebati čekati dvije i pol godine.

Susjedi i prijatelji koji su sadili lozu ispričali su mi puno o povijesti vinogradarstva u Stupničkom brdu …o teškom životu nekada …o tome kako su ljudi nekada bili zadovoljni u svojoj sirotinji, ali i o tome kako te stare vrijednosti propadaju.

Do ranog poslijepodneva vrijedne ruke posadile su oko 500 sadnica. Sada je priroda na redu, ali sigurno će svaki novi pup na njima biti pomilovan pogledom brižnog Ive. Pomoćnici su umorni, gladni, ali i dalje veseli. Za njih je Slavica napravila obilan ručak: obligatna juha, pečena mlada ovčetina i piletina iz domaće proizvodnje, pečeni, krumpir, mlinci, domaći kruh, pita od oraha i od maka…

Šala, razgovor, druženje… Vani je upravo počeo pravi proljetni pljusak. Moglo bi se to nazvati: izvrstan tajming, ali svi znaju da se za to pobrinula sveta Klara, zaštitnica vinograda u Stupničkom brdu.

Ah da! Sveta Klara! Prije 140 godina …otprilike, ljudi u Stupničkom brdu bili malo zaboravili kako je i njihov kraj od Boga stvoren. Počeli se sami malo osjećati kao bogovi, a Bog im je tada sredinom kolovoza poslao tuču, koja je uništila sav plod, a mošt je tekao potocima …kaže narodna predaja.

Ljudi su razumjeli Božju poruku i sagradiše usred vinograda kapelicu svetoj Klari, koju i danas poštuju i kojoj se i danas klanjaju i mole. Stari kip svete Klare je u kući Jurčića, a kapelica je stalno lijepo uređena, kao da je svaki dan sveta Klara.

Dok ovo pišem društvo mi čini čaša crnog vina sa puno duše iz Jurčićevih vinograda. Nisam previše zavirio u nju i dobro sam napisao u množini …vinograda, jer ih stvarno imaju više, točnije dva. Ovaj novi, tek posađen i jedan stariji od prije par godina.

U njemu su Jurčići posadili Crni pinot. Tako su mislili, tako su htjeli i tako je pisalo na etiketama na sadnicama.

Ali, sveta Klara htjela drukčije i umjesto Crnoga pinota, Jurčići danas beru Syrah ili Širaz, isto tako zaboravljeno grožđe biblijskog porijekla.

Osjeti se to u buketu vina. Više mirišim, lagano okrećući vino u čaši, nego što pijem. Nadam se da će miris stići i do vas, jer bih užitak rado podijelio s vama kada već ne mogu podijeliti vino.

Sigurno je kako i velike vinarije u Slavoniji proizvode kvalitetno vino po svim europskim standardima, ali to mi ne kazuje ništa. Čašu vina mogu popiti samo u ugodnom društvu, a to vino mora imati dušu, inače je to za mene sterilna tekućina.

Takvo vino vam mogu ponuditi samo mali vinari, jer oni uzgajaju lozu samo iz ljubavi i ne očekuju profit.

Na povratku iz Stupničkog brda uhvati me nevrijeme sa tučom. Pomislih na vinograde, na Jurčiće i na njihove susjede, ali pomislih i na svetu Klaru.

-Sve je u najboljem redu …kaže mi Slavica na telefonu …kod nas nije bilo tuče.

Ah ta sveta Klara!

Izvor: Hrvatski glas Berlin