Kada su osvajači Amerike uvidjeli kako će u fizičkoj borbi sa Indijancima i sami imati velike gubitke u ljudstvu, dosjetili se rafiniranijem oružju: Indijancima su darovali blještave predmete, a ovi su bili oduševljeni njima. Usput su velikodušno dijelili jeftini viski od kojeg su Indijanci uskoro postali ovisni i za njega su prodali i posljednji trun ponosa.
Satima su Indijanci uživali u iluziji, koje su im pružale šarene slike u papirnatoj cijevi.
Jedna od tih blještavih igračaka bila je kaleidoskop, papirnata cijev sa ogledalima u kojoj se nalaze sitni šareni predmeti, kamenčići, perle, staklena zrnca ili šareni papirići. Koristi se tako što se gleda na jedan kraj cijevi, a svjetlost ulazi na drugi kraj odbijajući se od ogledala.
Satima su Indijanci uživali u iluziji, koje su im pružale šarene slike u papirnatoj cijevi. Pri tome su potpuno izgubili osjećaj za realnost i za stvarni svijet oko sebe.
Nešto slično događa se i danas, samo što se današnji kaleidoskop zove Internet, a šareni kamenčići u njemu su fejsbuk, twitter, messenger… ili: android, windows, i-phone, tablet…
I nije bitno kako se zovu. Bitno je da oni pomažu pri gubljenju zdravog razuma i osjećaja za realnost.
Promatrao sam na Uskrsni ponedjeljak dva društva u istom kafiću i u isto vrijeme. Jedno, poveće društvo bilo je u opuštenom, očito ugodnom razgovoru. Dan je bio sunčan i topal i u hladovini starog kestena mogu se uz društvo i piće provesti ugodni trenuci.
Sve se događalo bez lajkanja, slanja trenutnih statusa u međumrežje. Bilo je puno spontanog smijeha, mladi ljudi uživali su radost susreta.
Za susjednim stolom dvije djevojke. One su bile u možda još većem društvu na fejsu. Komentirale su među sobom samo komentare koje ona druga nije vidjela.
Ali one imaju dokaz u vidu lajkova i komentara kako su toga dana u Green parku u Slavonskom Brodu provele ugodno vrijeme. Na tim nezaboravnim trenucima zavide im brojni prijatelji diljem svijeta. Sve je to dokumentirano za povijest.
Veselo društvo za susjednim stolom nema nikakvih dokaza kako su i oni proživjeli nezaboravne trenutke u Green parku u Slavonskom Brodu toga dana. Čak nisu napravili ni obligatni zajednički foto.
Što nije objavljeno na fejsu nije se ni dogodilo …reći će brojni ovisnici.
Indijanci novog vremena ponašaju se upravo onako kako to osvajači žele. Oni zbog svoje ovisnosti prodaju i zadnji trun osobnosti i privatnosti.
Svidjelo mi se veselo društvo za stolom za kojim je vladala izgovorena riječ. Njima je bilo potpuno svejedno hoće li svijet znati za njihovo druženje ili neće. Oni su svjesno uživali u društvu, u lijepom vremenu, u praznicima, u piću, u hladovini starog kestena…
A djevojke na fejsu? One su zaboravile kako ništa ne može nadoknatiti radost pravog susreta sa pravim prijateljima, iako ih je daleko manje u stvarnosti nego na fejsu.
Kaleidoskopi novog vremena ne razlikuju se puno od onih u koje su Indijanci piljili satima. I jedni i drugi stvaraju samo iluziju, ma koliko god lajkao, objavljivao statuse ili komentirao.
Objavljeno na Hrvatski glas Berlin
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Vlatka28.04.2014. u 22:49
Na internet ima baš svega, najviše treša.... na žalost. Meni je krivo što je nestao stari sbonline. Ovo kako danas izgleda Sbol nije ni za smeće, vidi kako je izgledao sbonline prije nego su ga Opačak i njegovi khm, khm...... Prikaži sve masakrirali: http://haw.nsk.hr/arhiva/vol3/810/34273/www.sbonline.net/index.html
-
leone25.04.2014. u 11:32
ne slažem se s autorovom možda neneamjernom osudom interneta kao takvog. jer internet je na neki način preslika stvarnosti, ima tamo doslovno - svega. to znači da je internet "štetan" ili "bezvezan" baš kao što je to i tzv. stvarni... Prikaži sve život. na internetu imate npr. knjiga u pdf-u koje ne bi upsjeli pročitati za 2 ili 3 života. kakvih knjiga? pa svakavih, o tome i govorim, i dobrih i smeća i svega između. usput rečeno, očigledno je da ulazimo u jednu cyber eru i stoga je više nego upitna dihotomija realni/virtualni život. jer zašto bi npr. "đe si šta ima?" u greenu bilo išta "stvarnije" od lajka ili komentara nečijeg statusa? po čemu to određujemo "stvarnost"? to je tema ipak malo kompleksnija, a nije ni nova. načeta je davno, pojavom i razvojem masovnih medija (baudrilard npr.) čiji je internet samo logičan nastavak, evolucija. e sad, naravno da svaka pojava ima svoje lice i naličje pa ni internet tu nije iznimka, ili budimo sasvim konkretni, društvene mreže. i meni je nadrealno vidjeti ove cure sa slike koje dođu u green s laptopom (koji k...??), a ne pričaju, ali jbg to je valjd taj "znak vremena". da,stvarno, mislim da bi ta slika čovjeka koji pilji u svoj mobitel, ajfon, tablet, laptop (jesam šta izostavio?ne kužim se previše u te stvari jer me ne zaniimaju previše) mogla postati amblematska, simbol našeg vremena. ono što mislim da je bitno kod toga primijetiti da je, barem ja takav dojam imam, lice tog gledača ili promatrača uvijek nekako zamišljeno, ne pretjerano sretno, kao u nekom iščekivanju nekoga ili nečega, nekog statusa, članka, sms-a, privatne poruke ili lajka. čekamo nešto novo, spasonosno, nešto što će nas obradovati... eto vidite da tehnologija napreduje, ali se suština nije promijenila.
-