PRIJEKI Facebook-komentatorski sud, nakon dvodnevnog vijećanja, gotovo je jednoglasno odlučio - valja ignorirati činjenicu da je župnik, svećenik, 'velečasni', putem službenog profila svoje Župe objavljivao komentare: „Nitko te ništa nije pitao", „Sjaši sa svećenika", „De ti malo poradi na sebi", „Raspali odavde", „De molim te e…". Pisao je to iziritiran opaskom iliti negativnim (mada sasvim pristojnim) komentarom jedne djevojke o tomu kako su istrošena klecala iz crkve u Vukovaru donesena u crkvu u Zadubravlje, dok su ona izrađena po mjeri 'poslana dalje'. Kako se ne bismo ponavljali, oni neupućeni u temu više o svemu mogu pročitati OVDJE.

Osim što je izignorirana činjenica da je svećenik postupio potpuno neprimjereno svom poslanju i poziciji (za što se javno ispričao riječima: 'Smirimo tenzije! Lora, oprosti što sam te uvrijedio. Idemo dalje!', pokazavši sam kako je pogriješio, no izbrisavši, pritom, tragove tog grijeha s Facebooka), za cijelu su hajku koja se, prema riječima župljana, „mjesecima vodi protiv njega koji je tek došao u mjesto i želi sve pokrenuti nabolje", okrivljeni djevojka koja se usudila (pristojno) izreći svoje mišljenje te portal SBplus koji se, zamislite, usudio staviti u fokus javnosti potpuno neprimjereno ponašanje 'Božjeg čovjeka'.

Još jednom smo, dakle, doživjeli kako to izgleda kada se u Lijepoj Našoj narod klanja svetim kravama, nedodirljivim ličnostima, odnosno, vlastitom idealu onoga što bi neki ljudi trebali predstavljati, dok se bez imalo objektivnosti i kritičnosti pljuje na svakog tko se usudi misliti drugačije te o tomu hrabro i javno izreći svoj sud - bez vrijeđanja, bez argumentacije 'ad hominem', otvorena srca i uma. Gotovo je nevjerojatno da se kod ljudi koji smatraju kako je nedopustivo „pametovati popu i govoriti mu kako da nešto radi (novcem koji dolazi od građana)" svaka kritika promatra kao napad, umjesto kao opaska koja može biti i korisna te pokazati neki novi smjer u kojemu bi se trebalo ići i razvijati.

Nevjerojatno je da se opravdava činjenica da je jedan svećenik, umjesto da je normalnim tonom pojasnio župljanima promjene za koje se odlučio, radije izabrao gore navedene riječi. No, koliko god to bilo nevjerojatno, isto je bačeno u drugi plan i sve je drvlje i kamenje usmjereno ka onima koji su ga prokazali i onima koji su se usudili složiti s time da je u (javnoj) komunikaciji s 'bližnjima' pretjerao.

Takav je scenarij viđen bezbroj puta - ne dira se u branitelje što god da radili i kako god se ponašali, ne dira se u gradske aktiviste jer si odmah protiv onoga za što se bore, ako ti se ne sviđa način na koji to rade, ne dira se u one koji krše prometna pravila kako bi mogli na svetu misu (jer, pobogu, vjernicima je i to opravdano i oprošteno), ne dira se u svećenike koji se svađaju putem društvenih mreža, ne dira se u roditelje koji cijepe svoju djecu, ne dira se u roditelje koji ne cijepe svoju djecu, ne dira se u generale koji su stvarali ovu državu, a potom se na njezinu imenu obogatili i ratnim i mirnodopskim profiterstvom, ne dira se u PreCjednicu jer je plava i lijepa i baš nas dobro predstavlja u svijetu tako zgodna, ne dira se u nebrojeno mnogo svetih krava u ovom društvu.

Ne znamo samo kako se već nismo umorili od toliko kočnica i promišljanja o tomu tko u što smije ili ne smije dirnuti. Mogli bismo, za promjenu, stvari početi promatrati objektivno i negativne postupke suditi bez obzira na to tko ih je učinio.

Svi bi 'vjernici' koji su žestoko (u duhu suprotnom od svoje vjere u koju se kunu) napali one koji su usudili prigovoriti župniku, prvenstveno trebali prihvatiti činjenicu koja očigledno jako boli, a kaže kako je i njihov 'velečasni' tek čovjek od krvi i mesa koji može (pa čak i smije) pogriješiti - za što se skrušeno i pošteno javno ispričao. Taj bismo 'happy end' i blagoslovili jednom pozitivnom pričom da se nije činilo kako je puno bitnije naglasiti ovo što se ponavlja svaki put u ovakvim i sličnim situacijama.

Nadamo se kako će se stvari u 2020. godini ipak preokrenuti, kako će više mladih poput Lore 'imati muda' biti svoji i dirnuti u 'nedodirljivo', kako će ljudi naučiti komunicirati civilizirano i argumentirano preko društvenih mreža, kako će kritika konačno postati pokretač, a ne začkoljica neuljuđenih sukoba… No, najviše od svega, iskreno se nadamo kako će kraj jednog desetljeća poslužiti da napokon nestanu sve svete krave ovog društva, da nitko ne bude jednakiji od onog drugog, da se svima sudi jednako, bez obzira na to tko su i što su.

Možda tražimo previše, no u svakom slučaju, takvu vam novu godinu želimo i, zbog mira u kući, ovaj put zaključujemo - za sve su kriva klecala (ona se barem ne mogu pobuniti).