BAŠ kada smo pomislili kako nas u politici više ništa ne može iznenaditi, niz verbalnih dijareja kojima su žitelji Brodsko-posavske županije bili izloženi posljednjih desetak dana od strane lokalnih političara - uvjerile su nas u suprotno.

Gotovo mjesec dana trajala je ujedinjena i složna borba protiv zajedničkog neprijatelja - virusa koji jednako napada one sa stranačkom članskom iskaznicom, kao i one bez nje. Sve se činilo idealnim, izlazili smo na balkone, pljeskali, davali podršku zdravstvenim djelatnicima.

Glavnu riječ vodio je - kao i posvuda diljem Lijepe Naše - županijski Stožer civilne zaštite. Ipak, s vremenom su se mediji pa i građani koji su to pratili, počeli pitati je li uistinu potrebno da, u Županiji poput naše s vrlo malim brojem oboljelih i neznatnim dnevnim porastom zaraženih, pred kamerama svakodnevno paradiraju načelnik Stožera, epidemiolog, ravnatelj Opće bolnice, župan, načelnik Policijske uprave,… koji u ovakvim trenutcima - zasigurno - imaju pametnijeg posla.

I, uistinu, nakon Uskrsa, konferencije za medije održavale su se sve rjeđe 'uživo', a sve češće putem pisanih priopćenja. Čitavo vrijeme nitko nije ni dovodio u pitanje hijerarhiju i važnost Stožera civilne zaštite Brodsko-posavske županije čiji su članovi cijelu situaciju imali pod kontrolom, a izvrsno su surađivali i s gradskim te okolnim općinskim stožerima.

Pritom je bitno naglasiti kako se gradovi Slavonski Brod i Nova Gradiška, osim u izvršavanju svog dijela zadatka, ni na koji način nisu miješali u rad i djelovanje županijskog Stožera. Posebno je tih po tom pitanju bio gradonačelnik Mirko Duspara koji se, od 19. ožujka, oglasio tek uskrsnom porukom sugrađanima.

I dok su članovi županijskog Stožera kojeg čine mahom HDZ-ovci imali pozornicu samo za sebe, ponašali su se uljuđeno, pristojno, ozbiljno i bili su predani situaciji. No, tada se, nakon gotovo mjesec dana šutnje, 7. travnja, gradonačelnik Mirko Duspara 'usudio' prijedlogom obratiti na adrese šesnaest okolnih općina, s pozivom na zajedničko djelovanje svih tih stožera civilne zaštite, a s konačnim ciljem ukidanja rascjepkanosti ovog dijela županije i mogućnosti kretanja bez propusnica. Učinio je to dan nakon što je isto predloženo u Istarskoj županiji, na području šest policijskih postaja.

I tada je nastao kaos. HDZ-ovi su načelnici općina kojima se obratio Duspara, bili razapeti između zdravorazumskog rješenja i želja svojih mještana te stranačkog pritiska zbog potpisivanja ugovora sa 'zakletim neprijateljem'. Najprije je Grad objavio kako su sporazume potpisale sve općine osim Garčina i Sibinja. Potom je načelnik Garčina, Mato Grgić, za SBplus potvrdio kako je sporazum potpisao, ali ga je - slučajno - poslao na krivu adresu; županijskog, a ne gradskog Stožera. Oglasio se potom i načelnik Sibinja, Josip Pavić, tvrdeći kako je rekao da će sporazum potpisati učine li to i sve druge općine, ali da to nije učinio jer mu se - nitko nije javio.

Potom je 10. travnja i Pavić potpisao sporazum, ali su - u međuvremenu - od njega (po zapovijedi s vrha ili ne) odustali i ostali HDZ-ovi načelnici iz Bebrine, Garčina, Vrpolja, Velike Kopanice i Slavonskog Šamca pa je, dan kasnije, svoj potpis povukao i Sibinj. Otad više ne znamo tko je član Stožera, a tko nije te tko se s te govornice i u koju svrhu uopće smije obraćati javnosti.

Prava sapunica s vrlo zapetljanim scenarijem! Kako nije bilo jedinstvene cjeline u kojoj bi se građani kretali, županijski je Stožer odbio takav prijedlog uputiti Nacionalnom. Smatrajući, između ostalog, kako je epidemiološka situacija unutar granica Županije preozbiljna za ukidanje propusnica. Tih je dana, podsjetimo, na dnevnoj bazi bilo tek jedno ili dvoje novooboljelih na području Brodsko-posavske županije, a do današnjeg ih je dana ostalo tek 20 zaraženih.

Manje od toga zabilježeno je samo u Čakovcu, Požegi, Virovitici i Bjelovaru. Osim toga, u Zagrebu se slobodno kreće 800 tisuća ljudi, a ovdje je problem bilo 115 tisuća žitelja Županije.

Iako smo očekivali klasična prepucavanja na relaciji Duspara-HDZ, ona su izostala - iz proste činjenice da, svim provokacijama usprkos, jedna strana (ona tiša) nije odgovorila na podmetanja. Iz Gradske su uprave, tek, na sve poručili: „U Gradu Slavonskom Brodu poštujemo i nadalje ćemo poštivati sve Odluke nadređenih Stožera, uključujući i današnju odluku i zaključke županijskog Stožera civilne zaštite Brodsko-posavske županije te ćemo, u skladu s njihovim uputama, predložiti alternativno rješenje.".

I na sam Uskrs (drugi po redu) - čudo. Kao da se ništa od navedenog nije dogodilo, članovi županijskog Stožera opet su stali za svoju govornicu i slavodobitno najavili ukidanje propusnica unutar županije kao da su se toga prvi sjetili. I to dva dana nakon što je to već najavio Nacionalni Stožer i dvanaest dana nakon što je Mirko Duspara tražio isto - ne za čitavu Županiju, nego za 16 njezinih općina.

Sve bi opet izgledalo bajkovito kao na početku da posljednjih dana nismo pratili zbivanja na lokalnoj političkoj sceni. Nažalost, pratili smo ih pa su nam mnogi dionici današnjeg igrokaza djelovali neuravnoteženo, psihotično, bipolarno,… Od njih niti spomena o prvotnom odbijanju Dusparina prijedloga, niti logičnog pojašnjenja kako je nakon tjedan dana prihvatljivo pustiti ljude da se kreću - ne samo između 16 općina - nego čitavom županijom, a nedavno su tu ideju kritizirali do iznemoglosti.

Rekoše tek:

- s ukupno 20 oboljelih osoba, Brodsko-posavska županija je na dnu hrvatskih županija po broju oboljelih (a na dnu je bila i 7.4. kada je Mirko Duspara dao svoj prijedlog o zajedničkom djelovanju)

- u posljednjih deset dana oboljela je samo jedna osoba od bolesti COVID-19 (a u deset dana prije toga oboljelo ih je sveukupno desetero - s dva dana bez novooboljelih i uz činjenicu da su svi novozaraženi bili kontakti ranije pozitivnih pacijenata)

- dosad nije zabilježen niti jedan slučaj proboja u ustanovama koje su pružatelji socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi (a nije ga bilo ni deset dana prije).

Neminovno, brojke pokazuju kako je situacija danas bolja nego prije deset dana, no brojke isto tako govore kako ni prije deset dana nije bila toliko dramatična, a da stanovnici 16 manjih lokalnih jedinica ne mogu cirkulirati među sobom. No, takav napad prijedloga i ideje (koja je mogla biti odbijena i na civiliziraniji način bez niskih udaraca i bez miješanja politike) rijetko kad je viđen.

Sažela je tako i ova situaciju svu bijedu hrvatske politike - bilo na lokalnim razinama ili onoj državnoj - u kojoj nije bitna dobrobit građana nego, kako su naglašavali naši akteri, politički 'poeni' (hr. bodovi). Tko je komu 'zabio' - građane zapravo ne zanima niti bi se toga sjetili pri zaokruživanju imena na glasačkim listićima. Dok se - dobrano uprljani lažima, spletkarenjem, sluganstvom onom iznad sebe - ti naši izabrani predstavnici koprcaju u blatu, na ulicama i društvenim mrežama, ljudi samo naivno i nevino traže jednostavan odgovor na pitanja: „Smijemo li konačno u Brod u nabavku, općinske su trgovine skupe?", „Trebam samo na groblje zapaliti svijeću, zašto još uvijek to ne možemo?", „Kad ćemo moći obići roditelje na selu?",…

Javit ćemo im da ukidanje mjera nije prljav potez političara kada takav prijedlog daju pravi političari; da se ne radi o skupljanju političkih bodova kad dolazi iz najveće stranke u Hrvata, da je ta inicijativa danas prihvatljiva jer postoji netko iznad nas tko o tome odlučuje; da su stručnjaci koji to predlažu danas svjesni mogućih posljedica te da će oni snositi odgovornost,...

I učinit ćemo to bez imalo strasti, 'neostrašćeni' ako to možemo tako reći jer jednako (malo) volimo i jedne i druge - tek s još jednom potvrdom uvjerenja da je politika uistinu, u svakom segmentu kurva, da su svi političari jednaki (koliko god se neki od njih činili plemenitiji i bolji) te da im nikad (pa ni u krizi) ne treba vjerovati.