ŽITELJIMA Brodsko-posavske županije, protekli je tjedan bio jedan od ljepših u posljednje vrijeme. Uklonjen je njihov strah da će zauvijek ostati bez župana Danijela Marušića koji bi, da se stvari gledaju drugačije, kao četvrti na listi HDZ-ovih kandidata, uistinu i završio u briselskoj fotelji. No, na sreću mnogih, on se vratio u zgradu županijske uprave i sada su svi ponovno sretni i zadovoljni jer im je župan blizu. Svojim se rezultatom nije previše hvalio, tek je poručio kako će opravdati povjerenje birača - bio u europskoj ili županijskoj prijestolnici. Razlika i nije neka, cca. 17 tisuća kuna.

Osim dobrih vijesti, Brođani su ovaj tjedan naučili i puno toga novog. Primjerice, da se isplati biti vjeran stranci jer su nagrade često vrlo vrijedne - a kreću se od klasičnog uhljebljivanja do položaja u sudskom vijeću, na mjestu suca porotnika. Zakone Lijepe Naše koji zabranjuju spajanje te dužnosti sa članskim iskaznicama poželjno je, pritom, ignorirati. Čemu oni ionako služe.

Tako, među 36 sudaca porotnika Županijskog suda u Slavonskom Brodu, njih petnaestero u džepu ima spornu člansku, a na sve njih, mada kako komentiraju mnogi 'ionako nemaju nikakvu funkciju ni pravo glasa pri odlukama', godišnje damo 32.626,02 kune. Neto! Neka ih, toliki milijuni odlaze na fikuse pa što ne bi i sudci imali po jednog sa svake strane tijekom suđenja.

Iz kojekakvih analiza i komentara izbornih rezultata Brođani su također saznali puno. Novost je ta da se desničari ne boje zubara i injekcija. Pri objašnjenju je, ipak, izostalo determinirati ide li stvar u suprotnom smjeru pa automatski postajemo desničari ako našu osobnost ne obilježavaju ta dva specifična straha. Ako je tako, mnogim hrabrišama ne preostaje ništa drugo nego učlaniti se u neku od desnih stranaka iz široke lepeze opcija - od ekstremnih do toliko blagih i kompromisnih da su, zapravo, izgubile svoj pravi smisao.

Kada smo kod kompromisa, čini se kako politika upravo često traži takve ustupke kojima, u konačnici, nitko nije zadovoljan. Nađemo se potom - ni tamo ni 'vamo. Kompromisima se nisu dali stanari slavonskobrodske Ulice Ljudevita Jonkea koji su shvatili kako im nitko neće zamjeriti kažu li glasno svoje probleme i potrebe. Javnim istupanjem tako pomalo miču stigmu da će se netko nekomu za nešto osvetiti progovori li te da zbog toga ne treba živjeti u šutnji i strahu, trpeći sve po paroli 'kako nam je, tako nam je'. Zar ne poručuje i Biblija: „Svaki koji moli - prima; tko traži - nalazi; tko kuca - otvara mu se"? Rekonstruirana ulica koja je njima i prolaznicima bila nužna upravo je zaslugom takvih postala stvarnost.

A stvarnosti kakvu danas žive, nisu se nadale ni Brođanke koje su posao dobile u sklopu gradskog projekta „Zaposlena". U godinama kada je teško naći posao, nerijetko bez radnog iskustva i dostatnog obrazovanja, nisu očekivale da će više bilo što biti upisano u njihovu radnu knjižicu. No, sada njih 62 uljepšavaju svakodnevicu svojih 380 sugrađana, a osim toga, dobile su priliku za obrazovanje. Snalaženje na računalu, engleski, njemački i polaganje vozačkog ispita - nešto za što vjerojatno nikada nisu ni sanjale da će dobiti priliku, sada je nadomak ostvarenja.

Često smo skeptični prema takvim projektima, pitamo se imaju li smisla u raseljenoj Slavoniji, gradovima i mjestima koji su ostali bez djece i mladih, o čijim se starima sada moraju brinuti tuđe kćeri. No, koliko god nam se ponekad sve činilo crnim, stvari su ovime postale bolje barem za sve ljude uključene u Projekt - koliko za zaposlene, toliko i za one kojima pomažu.

A to da ponekad nisu potrebni veliki projekti kako bi se stvari mijenjale, pokazali su i predstavnici vjerskih zajednica u Slavonskom Brodu koji su se, na iftaru glavnog imama Husreta Hasanovića, okupili oko zajedničkog stola i vlastitim primjerom, kao dobri pastiri, uputili članove svog stada na zajedništvo. U borbi protiv nepravde i poznatih rak-rana hrvatskoga društva koje su svojim smradom i trulošću već  otjerale mnoge, zajedništvo će nam itekako trebati za pobjedu.