ZANIMLJIVU i edukativnu večer, već deveti put za redom, omogućio je prof. Tihomir Katušić u Muzeju Brodskog Posavlja. Prisutnima se najprije obratio ravnatelj muzeja profesor Hrvoje Špicer a potom je i Lucija Katušić na gitari prigodno izvela Serenadu nepoznatog španjolskog autora.

Uoči Međunarodnog dana muzeja (18. svibnja) ovaj profesor poveo je posjetitelje u još jednu šetnju europskim muzejima i to ni više ni manje nego u Teatro-Museo Dali koji se nalazi u Figueresu gradiću nadomak Barcelone, a koji je rodno mjesto slavnoga Salvadora Dalia. Je li ova večer bila pun pogodak dokazao je velik broj zainteresiranih posjetitelja od kojih su neki čak stajali. Od  početka do kraja gosti su vrlo pažljivo pratili sve što je bilo vidljivo na prezentaciji, slušali prikovani za stolce sve ono što je profesor Katušić govorio, objašnjavao i na što je posebno ukazivao.

Zanimljivost ovoga Muzeja, kako smo doznali, jest ta što je u njemu bio velik broj Brođana. Neobična građevina vezana za jednoga čovjeka i njegove prijatelje i suvremenike, a prof. Katušić je ovu priču povezao i s Ružićevom. Također, važno je bilo spomenuti kako teško da bismo čuli za neke umjetnike da nije ovoga muzeja. U Figueresu su brzo shvatili kako neće imati poznatijeg sumještanina i to umjetnika. Slika Postojanost  pamćenja, doznali smo isto tako, sugerira prolaznost vremena, vidimo ondje mrave, satove koji se tope, planine,... ona je najpoznatija od onih od kojih smo krenuli na ovo putovanje. Čuli smo i što je važno: demistificirati umjetnost. Ovaj muzej je muzej koji donosi novac i zapošljava mlade. I to je važno reći unatoč činjenici kako je riječ o velebnom zdanju prepunom vrijednih umjetničkih djela Dalija i njegovih suvremenika.

Dakle, ovo predavanje je u sebi imalo cilj pojasniti sve one veze umjetnika, njegovog svijeta i stvarnosti u kojoj se on nalazio, povijesne prilike, ali isto tako i političke kao što je koketiranje s Francom. Međutim, impozantno zdanje, sam muzej koji treba ostaviti bez daha svoje posjetitelje, mogao je ostati u sjećanju zbog vrlo preciznog uvoda u predavanje kao i objašnjena: jaja su simbol početka i rađanja, a kruhovi su tipični u toj oblasti ali i Dalijeva opsesija, prekrasna kupola je Piñerov rad. Na jednom od slajdova mogli smo vidjeti i crkvu sv. Petra koja je isto tako važna i lijepa građevina koju je spomenuo kao i utvrdu Sant Ferran.

Također, čuli smo i nešto o Tehničkom muzeju. Ali ipak najzanimljivije je bilo slušati o središnjem dvorišnom dijelu s brojnim djelima kao što je Kišni taksi. Nevjerojatno je bilo i osvjedočiti se kako je Dali zapravo vrlo interesantno nadrealistički povezivao tradiciju s itekako inovativnim, gotovo bizarnim pristupom. Primjerice, slika Halucinogeni toreador je nevjerojatno djelo, nadrelističko koje traži potvrdu ne samo o nadrealističkom poigravanju percepcijom nego i nevjerojatnu interpretaciju nečega što može u krajnjem slučaju biti portret – kao toreador koga prepoznajemo odmah. Ovdje, gledajući tu sliku, potrebno je vrijeme pribranosti ne bi li se apsurdno u tom protoku vremena, oko promatrača zaigralo istovremeno prepozajući ono na što sugerira sam naziv.  Od radova slavnih, prof. Katušić je podsjetio na modnu kreaciju - haljinu Paca Rabannea koji je zapravo bio majstor reklame. Životnu družicu, deset godina stariju Galu također je moguće vidjeti na mnogim djelima.

Sva djela su zaista drugačija, neobična i to zato jer je nadrealizam drugačiji pogled i neizostavno je vezan za Freuda i njegov utjecaj. Analiza ovih djela nije jednostavna. Zanimljivo je bilo vidjeti Dalijev portret Beethovena, “Košaru kruha” - slike koje imaju priču ili komičnu ili onu tešku koja referirajući se na stvarnost čovjeka tjera na samopropitivanje, na razmišljanje, na povezivanje (kruh kao personifikacija). Mogli smo vidjeti i autoportret, drugačiji i vrlo karakteristično interpretacijski izazovan isto kao Napoleonov nos transformiran u trudnu ženu, šeće svoju melankoličnu sjenu među originalnim ruševinama, Portret Pabla Picassa. Imali smo priliku čuti kako je došlo do referiranja na poznate umjetnike te kako su djela suvremenika ali i El Greco završili u ovom zanimljivom muzeju. Zapravo, teško je sve zabilježiti i zapamtiti s ovog korisnog predavanja. Nismo ni svjesni s koliko znanja pojedinci raspolažu a nismo ni svjesni bogatstva svijeta u kojem živimo.