PLAČ malene djevojčice od četiri-pet godina prolamao se Autobusnim kolodvorom u Slavonskom Brodu, 4. svibnja, dok je svojim malim ručicama pokušavala doći do kofera u bunkeru autobusa kojim je put Njemačke trebao krenuti njen roditelj. Tek nakon što ju je otac uzeo u zagrljaj, šapnuo joj nekoliko rečenica gutajući knedlu u grlu, malena se uspjela smiriti.

'Autobus za Dortmund s perona jedan kreće u 13 sati.' Zvuk je to, barem se tako nada sve veći broj Brođana koji odlaze, kojim je označen i trenutak njihova puta u bolje sutra.

Priča mi to moja kćer koja je nazočila ovom događaju čekajući lokalni autobus kojim se kući vraća iz škole. Žao mi je što je morala vidjeti tu sliku koja malo koga može ostaviti ravnodušnim, ali u isto vrijeme sretna sam što taj dan nisam bila na radnom zadatku ispraćaja naših ljudi koji trbuhom za kruhom svakodnevno u velikom broju napuštaju domovinu. Sretna sam jer su zadržali barem to dostojanstvo da sami, bez očiju šire javnosti, isplaču svoje suze i progutaju svoje knedle. Možda bi bilo doboro da su snimke plača i grčevitog stiska malene djevojčice vidjeli odgovorni, ali iskreno, čisto sumnjam da bi ih se previše dojmile. Možda bi ih tek iskoristili u dnevno političke svrhe i takva prepucavanja.

Ista ona prepucavanja zbog kojih je u ovoj državi, iz dana u dan, sve manje posla, i ista ona prepucavanja koja su dosadila ljudima koji jedva spajaju kraj s krajem, pa su prinuđeni napuštati Hrvatsku odlazeći, uglavnom, u Njemačku i nadajući se boljem životu u zemlji u kojoj im, kako reče jedna moja prijateljica, trebaju samo pidžama i radno odijelo, ali u kojoj će njihov rad biti plaćen, a zarađeni novac dostatan da svojim obiteljima osiguraju normalan, ne luksuzan, nego normalan život. Takvih koji odlaze sve je više.

Svaki dan autobus jedan kreće za Njemačku

"Zadnjih par mjeseci, svakodnevno u 13 sati, kada s Autobusnog kolodvora kreće autbus za Njemačku, imamo gužvu i daleko veći broj putnika nego li ranijih godina. Autobusi odlaze puni", kaže nam Željko Kovačević, voditelj poslovnice APP-a u Slavonskom Brodu, dodajući kako je proteklog tjedna najveća gužva bila upravo u srijedu kada je iz Broda otišao pun autobus radnika zaposlenih na branju šparoga i jagoda.

"Bilo je strašno gledati te slike, tim više što su uglavnom odlazile majke, pa se ne zna je li teže bilo djeci, majkama ili očevima", s grčem na licu priča Kovačević potvrđujući da ti, emocijama nabijeni rastanci, pogađaju i vozače koji teško pričaju o svemu.

A teško pričaju i putnici koje smo zatekli u četvrtak i ponedjeljak na peronu jedan, gdje su čekali autobus za Njemačku.

"Pustite me, ne bih pričao", kaže nam gospodin srednjih godina. Mladić nedaleko njega samo kratko odgovara kako prati sestru koja odlazi u Njemačku raditi kao spremačica, jer ovdje sa završenim studijom ne može pronaći posao. Stoje u tišini, izmjene tu i tamo koju riječ, gledaju se, a kada autobus stigne kao da svi jedva čekaju da strpaju stvari u bunker i sjednu u autobus kako bi agnija oproštaja trajala što kraće. Kao da osjećaju sram što su prisiljeni otići, iako su i sami svjesni da oni za to krivi nisu.

Koliko ih je do sad otišlo nitko ne zna

Dio ih se nada kako će vratiti se brzo, dio odlazi s namjerom da stvore preduvjete kako bi za sobom 'povukli' obitelji, jer svojoj djeci ne žele danas-sutra priuštiti ovakva opraštanja na kolodvoru. A koliko ih je do sada otišlo nitko ne zna, osim da ih je iz dana u dan sve više.

Prema podacima s početka školske godine, koja je sada pri kraju, iz osnovnih škola ispisano je 143, a iz srednjih 150-ero učenika. Ukupno 293 iz škola ispisane djece čije su obitelji bolje sutra otišle potražiti izvan Brodsko-posavske županije, najčešće u Njemačkoj, Irskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji. Pa ako bi se svakom od ove ispisane djece dodali podaci o ocu i majci bilo bi to ukupno 879 osoba koje su početkom ove školske godine napustile županiju.

Niti u Zavodu za zapošljavanje ne mogu iznositi podatke o broju onih koji su posao otišli tražiti u inozemstvo. Kako su nam kazali u 2015. godini kao razlog odlaska s evidencije Zavoda tek je 75 osoba navelo preseljenje u inozemstvo. No, svjesni su u Zavodu kako nije riječ o relevantnom podatku, jer dio od ovih 75 osoba možda se i vratio, ali isto tako veliki broj evidentiranih jednostavno se prestane prijavljivati na Zavod za zapošljavanje zbog čega budu brisani s evidencije. A upravo među njima, 'krije' se i znatan broj onih koji su digli ruke od pokušaja preživaljavanja u Hrvatskoj i uputili se u novi život s nadom u bolje sutra.

Bolje sutra koje nitko nije htio 

Koliko je dio ljudi očajan, možda ponajbolje svjedoči priča o dvoje mladih ljudi koji su nedavno prodali kuću, malo dijete ostavili baki i djedu, a oni 'na blef' otišli u Njemačku pokušavajući naći bilo kakav posao. Jer oni koji su im pravo na rad trebali osigurati u Hrvatskoj, trenutno vode bitke između ustaša i partizana. Narod, barem ovaj u Slavonskom Brodu, za to vrijeme s nestrpljenjem očekuje zvuk spikera s Autobusnog kolodvora: 'Autobus za Dortmund preko Münchena-Ingolstadta-Nürnberga-Frankfurta-Kölna-Düseldorfa-Duisburga-Essena-Bochuna, s perona jedan kreće u 13 sati.' Zvuk je to kojim je označen, barem se tako nadaju, i trenutak njihova puta u bolje sutra.

Nažalost, to je ono sutra za koje se Hrvatska iz Jugoslavije izdvajala nije i ono sutra za koje hrvatski branitelji ginuli nisu. To je ono sutra koje zahvaljujemo našim političarima nesposobnim voditi državu.