SLAVONSKI BROD ovih dana se prži na velikim temperaturama. Često vidimo temperaturu od četrdeset i više stupnjeva.
Nekad bismo na takvu temperaturu gledali na televiziji i čudili se ljudima negdje u Španjolskoj, Grčkoj ili tko zna gdje. Danas pogledamo termometar u Slavonskom Brodu i više se ni ne iznenadimo. Samo kažemo – opet pakao. I stvarno jest. Slavonski Brod se ljeti zna pretvoriti u jednu veliku pećnicu.
Asfalt prži, automobili su usijani, a do trgovine udaljene pet minuta čovjek se zapita isplati li se uopće krenuti. Najgore je oko podneva. Grad kao da uspori.
Tko može, zatvara prozore, spušta rolete i pali klimu. Tko ne može, traži hlad. Stariji izbjegavaju izlazak, roditelji razmišljaju gdje s djecom, a oni koji rade na otvorenom vjerojatno već od jutra gledaju koliko je još ostalo do kraja radnog vremena.
I tu se nekako nameće pitanje o kojem možda premalo govorimo - je li Slavonski Brod spreman za ovakva ljeta? Jer nije stvar samo u tome da je nekoliko dana vruće.
Vrućine više nisu nešto što dođe pa prođe, a onda se vratimo na normalu. Sve češće imamo osjećaj da je tih četrdesetak stupnjeva postalo nova ljetna normalnost. A grad se tome mora prilagoditi.
Ne treba biti stručnjak da vidimo gdje nedostaje hlada. Dovoljno je prošetati gradom usred dana. Tamo gdje nema drveća, čovjek traži bilo kakav zaklon. Tamo gdje ima malo zelenila, svi se guraju pod istu krošnju. I onda se pitamo zašto nam je tako teško posaditi više stabala.
Ne mislimo na ukrasno zelenilo koje lijepo izgleda prvih nekoliko godina. Mislimo na prava stabla koja će za deset ili dvadeset godina napraviti hlad koji danas nemamo.
Jer stablo nije samo stablo. U gradu na 39 Celzijevih stupnjeva ono je klupa u hladu. Ono je mjesto gdje će netko pričekati autobus. Mjesto gdje će stariji čovjek predahnuti. Mjesto gdje će majka s djetetom moći sjesti. Nekome će biti samo hlad, a nekome će možda značiti puno više.
Imamo Savu. Imamo Poloj. Imamo Tvrđavu, zelenilo i dovoljno prostora da grad može biti ugodniji. Imamo sve preduvjete. Samo ih treba pametnije koristiti. Jer lako je pričati o velikim projektima, milijunima, obnovama i novim sadržajima. Sve je to potrebno. Ali ponekad je kvaliteta života puno jednostavnija.
Možemo li ljeti normalno prošetati gradom? Imamo li gdje sjesti? Ima li hlada? Imamo li gdje natočiti vodu? Može li dijete provesti pola sata vani, a da ga sunce ne sprži? Može li stariji čovjek do liječnika ili trgovine bez da mora birati između zdravlja i obaveze?
To su možda mala pitanja, ali upravo se od takvih malih stvari sastoji život u gradu. A posebno u gradu koji već godinama zna što znači biti među najtoplijima u Hrvatskoj. Možda smo se jednostavno navikli.
Navikli smo na vrućinu. Navikli smo na asfalt. Navikli smo tražiti hlad tamo gdje ga ima. Navikli smo se ljeti zatvoriti u kuće i čekati da sunce zađe. Ali ne bismo se trebali naviknuti na to da nam grad ljeti postane gotovo neupotrebljiv.
Tridesetdevet stupnjeva zato nije samo podatak iz vremenske prognoze. To je upozorenje. I možda bi svaki novi projekt u gradu, uz sva ona pitanja o cijeni, rokovima i izgledu, trebao imati još jedno - kako će ovo izgledati kada Brod bude imao 40 stupnjeva?
Jer vrlo je moguće da ćemo takve dane u budućnosti imati sve češće. A onda će nam trebati hlad. Ne još jedan beton. Ne još jedno mjesto bez stabla. Ne još jedna površina koja će cijeli dan upijati sunce pa ga navečer vraćati u zrak.
Trebat će nam grad u kojem čovjek može živjeti i kada termometar pokaže četrdeset. Slavonski Brod je navikao na puno toga. Ali možda je vrijeme da se navikne i na to da se na vrijeme pripremi za ono što dolazi.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala plusportal.hr.
rub0108.08.2026. u 12:37
