U Lijepoj Našoj postoje gradovi poznati po moru, plažama. Postoje i oni gradovi poznati po dvorcima ili festivalima. A postoji i Slavonski Brod, grad koji je uspio postići nešto što se činilo nemogućim. I dok ostatak svijeta, onih osam milijardi i nešto milijuna priča o tome tko će biti pobjednik Svjetskog prvenstva u nogometu, u Slavonskom Brodu glavna tema je pijesak.

Ne tako davno, pijesak je bio sasvim obična stvar. Nekad je završavao u dječjoj obući nakon igre, ili u džepu kupaćeg na ljetovanju. Nitko i nikada nije doživljavao pijesak. Uvijek je bio tu. Stidljivo šutio i nikada se nije nametao. A onda je, ni kriv ni dužan, postao zvijezda. Zvijezda koja se pretvorila iz praha.

Da je pijesak glavna zvijezda svjedoče nam priče uz kavu, u frizerskom salonu, na tržnici, ali i na onim malo ozbiljnijim mjestima gdje stoluju lokalni politički moćnici. Izgleda kako u Slavonskom Brodu kada nekoga pitamo – kako si – moramo još dodati – jesi li čuo za pijesak?

Da nam je netko rekao prije godinu kako će obična zrna kvarca izazvati više interesa od Svjetskog prvenstva u nogometu ili cijena goriva, vjerojatno bi bio osuđen na psihijatriju. A danas, ista ta osoba bila bi proglašena vizionarom.

Obična prašina postala je fascinantna stvar u Slavonskom Brodu. Izgleda nam kao da je svako zrno pijeska isto, ali nije. Taj pijesak uvijek leži mirno, ne saziva konferencije za medije, ne demantira, ne otvara profile po društvenim mrežama da jedne brani, a druge napada. Ipak, takav pijesak će postati nešto najpopularnije u Slavonskom Brodu.

Kada malo bolje i dublje razmislimo, možda je upravo u tome njegova tajna. Pijesak nikoga ne prekida dok govori. Ne raspravlja se. Ne laže. Nije licemjer. Samo šuti i sluša što drugi o njemu govore.

Neki drugi gradovi imaju fontane koje plešu, svjetske koncerte, ili spomenike koji privlače turiste, a Slavonski Brod ima pijesak o kojem svi imaju svoje mišljenje. I to čvrsto mišljenje.

Tko zna, možda će djeca jednoga dana učiti kako je pijesak agregat sitnih mineralnih čestica, osim u Slavonskom Brodu, gdje je društveni fenomen.

Možda dugujemo veliku zahvalnost tom tihom i sitnom materijalu. Pijesak nam je pokazao kako za veliku priču ponekad nije potrebno more, plaže ili palme. Dovoljno je nekoliko milijuna zrnaca, malo slavonskog humora i grad koji od običnih stvari zna napraviti nacionalnu temu.

Na kraju, priznat ćemo, nije to mala stvar za nešto što vjetar može odnijeti.

Jedno je sigurno, kad se jednog dana slegne prašina u Slavonskom Brodu, pijesak će i dalje biti tu. Možda će tada neka nova obična stvar, opet postati izvanredna tema.