KONCERT „Lorca, flamenco i tambura” održan u petak, 11. listopada 2024. godine, u koncertnoj dvorani Kuće tambure u Slavonskom Brodu, pokazao je nevjerojatnu sinergiju jednako nevjerojatnih glazbenika. Pjevačica Nina Ćorić i dirigent Matija Fortuna, zajedno s Tamburaškim orkestrom HRT-a, pokazali su ne samo vještinu muziciranja, vođenja orkestrom, pjevanja, već i komunikaciju s publikom čiji je pljesak na kraju, za koji se činilo kako traje vječno, pokazao kako je glazba uistinu univerzalni pokretač transfera emocija.

Grad SB

Vjerujem kako jučer nije postojala jedna nezadovoljna osoba/posjetitelj koji je mogao tvrditi suprotno. Glazbenici od kojih se očekivalo mnogo dali su i više od očekivanog. Koncert koji sam osobno priželjkivala, ne samo zbog sebe nego i zbog slavonskobrodske publike koja je zaslužila uživati u vrhunskim izvedbama profesionalaca, napokon se dogodio i to zato što profesionalci nastupaju profesionalno u svakom smislu. Jer, do dogovora i pregovora nije bilo teško doći, a ono što smo gledali na sceni nije bio „tek tako odrađen posao”. Bio je to profesionalizam na djelu uz dozu prisnosti rijetko viđenu na sceni.

Ako je publici monotono, nezanimljivo i, u krajnjem slučaju, nerazumljivo u perceptivnom smislu zbog nedostatka smjernica i manjkavog programa, događaj se može proglasiti neuspjelim – krahom... gdje su na gubitku obje strane, i glazbenici i publika. Jučer se to nije dogodilo (i) zato što je program bio nevjerojatno dinamičan.

Ljepota ovog događaja praćena uzbuđenjem publike i glazbenika s kulminacijom uzbuđenja zaista se zbila na samome kraju jer emocije koje su mogli i jedni i drugi ponijeti sa sobom nakon koncerta nisu bile uobičajene, nisu bile za očekivati i to sam osjetila i vidjela oko sebe i ljudi s kojima sam razgovarala o koncertu i koji su sve to potvrdili.  Nina Ćorić jest atrakcija za sebe kao prva i jedina (za sada) pjevačica flamenca u Hrvatskoj, ali članovi orkestra i dirigent su također svoj obol dali u mjeri dostojnoj velikih pozornica gdje i nastupaju. Međutim, uz koncert i konkretne dokaze kojima smo svjedočili gledajući i slušajući zbog čega uslijede ovacije publike, ne smijemo zaboraviti rad ljudi iz sjene, velikih zaslužnika zbog kojih koncerti Nine Ćorić i Tamburaškog orkestra HRT-a zvuče ovako kako smo čuli jučer. Riječ je o glazbenicima, jednako važnim, vrhunskim znalcima čiji aranžmani su učinili nevjerojatan spoj kultura, jer, nije li neobično slušati flamenco na ovaj način? Riječ je o Krunoslavu Seletkoviću, Filipu Novoselu, Marku Bertiću. Ali ne smijemo zaboraviti još jedno ime, još jednog dokazano vrsnog glazbenika, našeg Krunoslava Dražića čija Šokačka nadigravanja u izvedbi Tamburaškog orkestra HRT-a su nas vratila na tlo naše Slavonije. 

Upravo ova kompozicija išla je ukorak s tezom: glazba je bezgranična, univerzalna, umjetnost koja spaja nespojivo dovodeći do užitka u svim vremenima i u svim prostorima. Ali, da bismo postigli vrhunske rezultate, proces izgradnje imidža profesionalnog glazbenika mora pratiti razvoji put, ali i vrlo pomno slaganje programa. Ako je publici monotono, nezanimljivo i, u krajnjem slučaju, nerazumljivo u perceptivnom smislu zbog nedostatka smjernica i manjkavog programa, događaj se može proglasiti neuspjelim – krahom gdje su na gubitku obje strane, i glazbenici i publika.

Jučer se to nije dogodilo iz već spomenutih razloga, ali i zato što je program bio nevjerojatno dinamičan. Ostavljajući prostora i za instrumentalne izvedbe gdje su do izražaja dolazili sami instrumentalisti i za vokalno-instumentalne, gdje su pjevačica i orkestar funkcionirali na zavidnoj razini zahvaljujući i dirigentovoj energičnosti i koncentriranosti, ovaj koncert su pratile i smjernice glazbenika zbog čega koncert nije bio na razini distance. Publika je doznala informacije, a one su mogle poslužiti općem dojmu o koncertu.  Publika je mogla čuti ponešto o programu, o flamencu, zaslužnicima za ovaj projekt, ali ono najvažnije - izvedbe/točke programa su bile uravnotežene kako bismo uočili nijanse različitih vještina muziciranja. Jedna od skladbi zahvaljujući kojoj smo doznali ime prvog diplomiranog tamburaša s Odsjeka za tamburu zagrebačke Muzičke akademije, ali i vješto izvođenje solista orkestra bila je Varijacije na Tiko Tiko u aranžmanu Filipa Novosela, a ime ovoga glazbenika je Marko Blašković.

Umjesto konačnih riječi o jučerašnjem koncertu može stajati sljedeće: nadamo se novom dolasku!

Mislim kako su ove riječi i više nego dovoljne.