Grad koji ne možete prehodati je klopka.

                                                                                                                                     (Arnold Toynbe)

                                                                          Čovjek koji želi napustiti grad u kojem živi nije sretan.

                                                                                                                                     (Milan Kundera)

Kada se neko rugao Diogenu da su ga prognali iz grada, odgovorio je: „A ja sam njih osudio na ostajanje". Jesu li i Brođani osuđeni na ostajanje, na život po kazni? Ili, upravo suprotno, da li stanovnici Broda zadovoljno spavaju s njim, a ne samo u njemu? Jedni kažu da je doista teško voljeti oduzeto tijelo Broda (od moždane kapi ili slomljene kičme, nije utvrđeno), trpjeti ga čak, bez nelagode, nespokojstva i frustracija, a drugi tvrde oprečno, da je Brod pribježište, poput ljepotice zamamnih oblina kojoj se bez ostatka predaju, uz neizmjerno tjelesno i duhovno uživanje. Ostati ili otići? Evo nekih subjektivnih razloga za i protiv.

ZA

Sava i kej

Odlazak na savski kej predstavlja predah od mučenja u Prokurstovoj postelji svakodnevice, blagotvorno izlaganje djelovanju pozitivnih energija sa zaštitnim i iscjeliteljskim efektima na uroke dnevne politike emitirane od njenih destruktivnih žreca. Taj predah zapravo je početak prostornog bjekstva prema ljepoti, a za odabrane s umjetničkim darom, bjekstvo za cilj ima kondenzirati ljepotu u vremenu i presložiti u nove oblike. Dobiveno spokojstvo, duhovni mir, zdravlje i užitak rezultat su okrepljujućeg prožimanja elemenata darežljive prirode i spremnosti šetača da se prizoru preda. Zastane li se na sredini poteza most-splavi, Sava se, zbog svog brodskog meandra, pričinja kao živo, duguljasto jezero iz čijih dubina, iz skrivenih vrela izbijaju snažne vrtložne struje. Ta iluzija o omeđenosti Save i njenom netoku, zapravo štedi šetačevu totalnu zaokupljenost, zaustavlja mu pogled, ne dopuštajući predoziranje do iščezavanja vlastitih svojstava.

 Tvrđava

Demilitarizacija Tvrđave i prenošenje spomeničkog kompleksa u ruke Grada, zapravo je bio početak polaska Broda iz luke „Provincija". Tako je Festung kao najstarije zdanje postao simbol novog vremena, nadsumativni spoj baštine i novog, nesputanog čvrstim lancima predrasuda. Tvrđavu su oživjeli sve instalirane funkcije, komercijalni sadržaji, programirana kultura, ali u budućnosti njenu vitalnost mogu održati i povećavati novi iskoraci kao što su na primjer: omladinska radio stanica, youth-hostel, restoran s makrobiotičkom hranom, sastajalište za alternativce svih vrsta, stanovi.

Entuzijasti

Entuzijasti su svi oni neslomljivi koji se svojim osobnostima opiru ući u grotla birokratskog stroja za mljevenje, svi dragi ljudi u kojima ima špirita u nesagorivim količinama kako bi osvjetljavali ostatke provincijalne tmine. Feljtonisti, Paluba 7, slikari, ribiči, majstori sa zlatnim rukama, vlasnici zoo vrtova, zaštitnici prirode, ludi informatičari, promatrači ptica, pronalazači, muzičari, astronomi, kolekcionari, usamljenici...

Knjižnica

Mjesto oko kojeg se vrtloži energija nostalgije. A nostalgičari su zarobljenici raznovrsnih duhova vremena koji za njih ne prestaju odašiljati žive i moćne slike oblikovanja i značenja. Dakle, posuđivači knjiga iz knjižnice su svojevoljni uznici tog emocionalnog prostora koji za njih čuva istinska odmorišta i izvore hladne, okrepljujuće vode smisla njihovog postojanja.

Poloj

Poloj je najbliža i najfunkcionalnija „sigurna kuća" za skloniti se od terora monotonog, iscrpljujućeg i slabo plaćenog rada. Poloj je prostor na kome vlada una fides – odmor, sekularna vjera čijim se dogmama svaki posjetitelj dobrovoljno i s užitkom pokorava. Poloj je najsavršeniji spoj terapeutskog lječilišta za kronične bolesti civilizacije, punjača potrošene energije, trgovine u kojoj se za zanemarivu cijenu kupuje kvalitetno slobodno vrijeme i atmosfere jednakopravnosti i jednakovažnosti. Na tom komadiću pjeskovite obale okruženom vodom, travom, drvećem, suncem – svom se snagom dolazi do izražaja rasipnička raskoš ljeta.

 Turističke inicijative

Za pohvalu je što povijesno naslijeđe odnosno brodske povijesne tragove, ali i svrsishodni face lifting gradskog lica, u stopu prate turistička nastojanja. Uostalom, riječ je o reverzibilnosti. Ljudi u turizmu svojim pokretačkim idejama utječu na one koji donose odluke o izmjenama gradskog lica. Gradsko lice se sve više smiješi, a za one koji ga gledaju to je prelazno.

PROTIV

 Zapošljavanje

Svi znaju, svi šute, svi trpe o tome da se radna mjesta u Brodu prodaju i kupuju. U tom paklu pogrešne selekcije ljudi po tome da li su spremni odriješiti kesu i podmazati ulazak u svoju budućnost, postoji tarifa, postoje sakupljački punktovi i postoji Mefisto. Jasno je zašto šute oni koji su mjesto kupili, ali nejasno je zašto šute oni koji ga nisu dobili, jer su vjerovali da je najvažnije znanje, iskustvo, ideje, marljivost!? Do kada? Možda ipak progovore prije no što odu iz Broda!? Umjesto da politika zapošljavanja ima termoregulacijsku funkciju između svijeta rada (i kapitala) i svijeta škole i učenja, u Brodu je voljom moćnih i pohlepnih pojedinaca uključen samo hladan tuš i za jedne i druge.

 Kulturni identitet

U Brodu do gnjavaže dominiraju kulturna događanja koja afirmiraju tradicionalne i kvazitradicionalne vrijednosti. Suvremeni kulturni trendovi zaobilaze Brod. Druga je stvar što se pod suvremenim kulturnim izričajem smatra vatromet, kralj brodskog kiča. Ušančeni kulturni birokrati osim što nisu moderni menadžeri koji bi trebali ne samo trošiti, već i stvarati novac, toliko su pasivni da dopuštaju da ključne kulturne projekte putem politike proguravaju još gori od njih- totalni diletanti. Generalno, odgovorni za kulturni identitet grada loše prezentiraju svukupnost življenja u Brodu i potencijale jedne po svemu bogate sredine. U cjelini, promocija kulturne brodskosti je neprobavljiva.

 Promet

U gradu se sve teže hoda i vozi. Šlampava redovna regulacija prometa, sva nemoguća skretanja u lijevo, sve manje mjesta za parkiranje vozila, skandalozno povezivanje juga i sjevera grada isključivo preko najčešće zatvorenog pružnog prijelaza u Osječkoj ulici koji predstavlja eklatantni dokaz desetljetne nesposobnosti komunalno-političke elite, te stalni prometni zastoji ispred velikih robnih lanaca postavljenih kao šaka u lice grada – sve to izlaske izvan kuća i stanova i kretanje po ulicama čini gotovo nemogućom misijom.

 Političko kreteniziranje

Niska razina urbaniteta i prosvjećenosti brodske političke publike koja više traži zabavu, od obrazovanja zapravo je otvoreni  poziv akterima brodske političke scene da bez ikakve odgovornosti šmiraju u svojim praktički privatnim vodviljima u kojima se uglavnom duelira s tzv. političkim protivnicima oko utjecaja gama zraka na sablasne ljiljane. Uče nas plakati akteri donošenja važnih odluka koji nemaju ni rudimentarnih politoloških, ekonomskih i socijalnopsiholoških znanja. Njihove parole, fraze, zlopamćenje, osvetoljubivost i prigodničarsko sveznanje kreteniziraju i uznemiruju građane.