Što učiniti protiv prijevara lopova i zlikovaca? Okupiti se!
                                                                                                                                    (Jacques Roux)
                                    Između naroda i njegovih neprijatelja nema ničeg zajedničkog, ničeg osim mača.
                                                                                                                                          (Saint-Just)

Dijalog između filozofskih legendi Diogena i Platona – savršeno definira bipolarnost mislećih ljudi u odnosu na vladare i vlast. Gledajući Diogena kako pere kupus Platon mu reče: „Da si poštovao Dionizija (vladara op. aut.) ne bi prao kupus." Diogen mu odgovori: „I ti da si prao kupus ne bi se morao ulagivati Dioniziju." Na jednoj strani komformizam, udvorništvo, strah od gubitka građanskih statusnih simbola, namjensko služenje gospodaru, privilegije intelektualca, znanstvenika i umjetnika, a na drugoj strani neovisnost, osporavanje, vladanje nad idejama, spremnost na odricanje od materijalnih bogatstava, težnja za istinom i odnos sa stvarnošću bez funkcionalnih autoriteta kao posrednika. Na jednoj strani opravdanja za klečanje, a na drugoj sloboda trpljenja. Dvoumite li se još uvijek kao građanin između tvrdnji i shvaćanja političkog liberalizma da je politika isključivo stvar političara i vlasti, da je ona nešto strano i nametnuto društvu, i tvrdnji mnogih teoretičara prava, sociologa i filozofa da je politika najviši i sveobuhvatni oblik života društva, da društvo ne postoji bez politike, možda će vam kao prst na vagi pomoći jedna trik-sugestija. Na trenutak si predočite lica i postupke konkretnih pojedinaca i skupina koje kao predstavnici nose tzv. zajedničke poslove i aktivnosi u (vašoj) društvenoj zajednici. Ako se u tom trenutku stresete od jeze i gađenja prisjetivši se u čijim je rukama vaš život i vaša sudbina, to što još uvijek ne znači prihvaćanje jednog i odbacivanje drugog, ali govori o vašem preživjelom zdravorazumskom prepoznavanju razlika između suštinskog, proklamiranog i prakse. Što znači prepoznati razliku? To znači da niste izgubili moć kritike kao nužnog uvjeta samoobrane. Ako pak u aportu zapjevate nešto iz domoljubnog repertoara, ako na likove iz političke prakse, nakon što se oglasi zvono ovna predvodnika, počnete sliniti poput dresiranog Pavlovljevog psa, čak i pomalo u strahu kako će biti ocjenjena vaša pjevačka izvedba, spadate u beznadežne slučajeve, jer smatrate da politika mora biti u rukama političara i da joj se odnosno da im se - morate predati. To znači da su vas navukli u mariage de raison, za koji ste vi, naivac, mislili da je mariage d'amur.

No, bez obzira na vaše opredjeljenje što je u stvari politika, političari su oduvijek tu ili kao njeni konstruktori ili kao njeni promotori, kao oni koji žive za politiku, ili oni koji žive od politike. Oni su među građanima, pored građana, ispred građana – na većoj ili manjoj udaljenosti, oni dolaze i odlaze, pristupaju i odstupaju, oni se kreću tj. mjenjaju položaj u odnosu na relativno nepokretnu masu motritelja. Takvo gibanje, možemo svrstati u valno gibanje, jer, zaključujemo upravo tako, tonovi kada dolaze i kada odlaze, svjetlost kada se približavaju i kada se udaljavaju – razlikuju se. Rečenu pojavu možemo nazvati Dopplerovim efektom u politici koji nastaje zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja političara i mase glasača slušača i promatrača. Kada političari dolaze, kada se približavaju iz, kako sami farbaju, iz putanjâ same Pravde, Istine i Dobra, na valovima stranačkih programa, rječitih obećanja ili obećavajućih riječi, njihovi tonovi su viši, vrišteći, nadirući, oni paraju zaštitne omotače opreza i promatrači postaju poput konzervi ili boca na koje utiskuju svoje poruke. Kada odlaze i zbog (zlo)djela koja su učinili, nakon što se izližu gramafonske ploče koje su puštali, s vatrenim govorima uvjeravanja, kada se pokida privlačna ambalaža u koju su zamatali svoje (ne)časne namjere, njihovi tonovi postaju niži, tuleći, mukli, odstupajući. Samo oni koji svoj psihofizički korpus nisu svojevoljno ponudili kao reklamni yumbo pano za političko-marketinške poruke u svijetu političkog spektakla – umiju razlikovati tonove dolazećih i odlazećih, jer su primjenili Dopplerov efekt na društvo i politiku, izbjegavši tako sudbinu ispražnjenih boca i njihovih naljepnica.

Dolazeći političari imitiraju djecu iz bajke i uzvikuju da je narod gol, a uzde su prva odjeća kojom pokrivaju goli narod. Odlazeći političari puni su kajanja što uzde nisu discipliniranije pritegnuli. Političari koji dolaze čine sve da svojim tam tamom navuku oblake kišonosce, a odlazeći se čude što ih je oblaka udario grom. Između istine i uvjerljivosti većina političara koji se približavaju biraju istinsku uvjerljivost, a ne uvjerljivu istinu, a oni koji se udaljavaju odabiru neuvjerljivu laž. Samopuzdanje dolazećeg plod je njegvog fanatizma, a malodušnost odlazećeg rezultat je njegove slomljene taštine. Dolazeći znaju biti asketski nesebični, ustrajni, nadmoćnog znanja, praktični, polemični, životni, nepopustljivi, radini, energični i maštoviti u borbi za vlast, a oni koji odlaze sa scene katkada su potpuno isti, ali u stvaranju odstupnice, pri bijegu. Kod prvih na ispomoći im je Ljepota kao staza Nade, a kod amortiziranih igrača smrtonosni ugriz vremena njihove čine pretvara u ružno grčenje pred konačno odlaženje i ceremoniju političke smrti. Oni koji dolaze vrište da svrha pročišćuje novac, a odlazeći tule da novac određuje svrhu. I jedni i drugi iznose svoju kožu na tržište, a koža odlazećeg postaje podni pokrivač za politički stan nadolazećeg.

Ovih dana ostvareni su vitalni poticaji za proučavanje Dopplerovog efekta u politici. S radošću se slušaju i bilježe rjeđe fronte zvučnih valova, pad frekvencija i niski zvukovi odlazećih političara, političara koji su se udaljavaju od promatrača, od onih kojima su koliko još jučer pjevali svoje izborne narodne pjesme. Iako se odlasku opiru, niski su u svakom pogledu. Oni sada tule kao majke koje su prevarila vlastita djeca. A promatrači-prosvjednici im govore da i to prestanu, oni im iz večeri u večer poručuju: Shut The Fuck Up. A milozvučne i moćne aktivnosti promatrača stacioniranih u Zagrebu čitatelji mogu poslušati u VIDEO prilogu ili na web adresi http://www.youtube.com/watch?v=3fFeny3bEcc Uključi zvučnike!! Čekaju te terapeutske tri minute i trideset i tri sekunde čistog užitka. Nažalost, izdaleka se čuju dramatični i neizbježni zvukovi novih političara, osjeća se gušća fronta zvučnih valova, pristižu vrišteća obećanja dolazećih, nailazi nova sezona nagovaranja naroda... Približavaju se. Ne izlaži im se, jer na djelu je vječno vraćanje istog! Ali, ne podliježi ni mentalnom automatizmu dokle god ima nade da tvoje ignoriranje nametnutih shema postane dominantno.