Došao sam vam pomoći, a vi se tužite da ne želim s vama plakati.
                                                                                                                             (Fridrich Nietzsche)
                                                                                                        Sudbina miješa karte, a mi igramo.
                                                                                                                         (Arthur Schopenhauer)

Jednu od najfascinantnijih priča o intuiciji može se pronaći u pikaresknom romanu L'Histoire de Gil Blas de Santillane Alaina Renéa Lesagea (1668 – 1747), francuskog romanopisca i dramatičara, koji je iz španjolske literarture crpio detalje, komične situacije i intrige, prilagođavajući ih svom spisateljskom temperamentu. Dakle, pripovjeda Lesage u svom Gil Blasu, između puno ostalog, o dvojici studenata koji su putovali u grad Salamancu na studij. Nakon što su prešli dobar dio puta stadoše odmoriti se pored nekog studenca. U blizini su ugledali kamen koji je sasvim malo virio iz zemlje. Na njemu su razabrali natpis:Ovdje počiva duša diplomiranog Pedra Garcie. Nakon što je pročitao natpis, prvi student reče: Pa kako može ovdje počivati duša? Tijelo, to može! Ali čovjek je diplomirao gluposti i ni sam nije znao što je napisao! Išao je svijetom i usput zabavljao budalaste ljude kojih je u svim vremenima bilo napretek.Drugi student je razmišljao: Ako je Pedro Garcia postavio spomenik svojoj duši, tada je za to imao sigurno jak razlog. Započeo je odgrtati zemlju i otkapati kamen. Nakon kratkog kopanja naišao je na nešto kožnato. Bila je to torba s cekinima. Uz nju je bila daščica s natpisom:Budi moj baštinik! Bio si dovoljno pametan da odgonetneš značenje natpisa. Vjerojatno ćeš znati taj novac bolje upotrijebiti nego ja.

Ovaj literarni primjer životne mudrosti, kojeg u odgojne svrhe koristi i slovenski svećenik i duhovnik Valter Dermota, a čija je osnova domišljaj odnosno sposobnost proniknuća u dubinu i puninu događanja, nikoga ne ostavlja hladnim. On je naročito zapažen od onih koji nastoje otkriti tajne preobrazbe i smisla života i svijeta izvan njihove očitosti, u sferi transcendentalne stvarnosti. Većina čitatelja spremna je prije zavidjeti drugom studentu na njegovoj nagradi, nego li se diviti otvorenosti njegova duha da iz prividno beznačajnih i nedovoljnih informacija pronikne u bit stvari. Moć neposrednog, jasnog, razgovjetnog i izvjesnog sagledavanja cjeline u doživljajnom aktu, dok je ona (cjelina!) principijelno nedohvatna i nepristupačna osjetilima i razumu, naziva se intuicija (lat. Intour = gledam u). Svaki čovjek osim inteligencije odnosno sposobnosti spoznaje općenitog, posjeduje i mogućnost prodiranja u bit stvarnosti, ali samo se oni rijetki usuđuju donositi odluke tako što će slijediti intuicijom razotkrivene i umu nedostupne slojeve zbilje i suštine života, samo se poneki odlučuju svjesno razvijati povjerenje u slutnje, u predskazanja, u dobar/loš predosjećaj, u svoje šesto čulo. Zarobljenici diskurzivnog mišljenja odnosno postupnog misaonog izgrađivanja logične cjeline iz dijelova, izdrilovani beskrajnim repeticijama školskog nabrajanja činjenica, nespremni za otvaranje novih foldera u našim duhovnim programima, uvučeni u političku igru istine i zablude, vlasnici premalenih parcela slobode, oslabljenog imunološkog sustava spram bolesti „imati", životnih kretnji zasnovanih na teoriji ravnoteže – jednostavno ne vidimo neuobličene mogućnosti i nismo u stanju upotrijebiti tajanstvene snage našeg duha, svoju dubinsku svijest i uočiti laserski nevidljive niti koje razbacane dijelove smisla povezuju i drže na okupu.

Dvije stare, prokušane metode poticanja potencijala intuicije mogu pomoći u prevladavanju uobičajenih pogrešaka koje nas ukopavaju u duboku jamu koju su iskopali zdrav razum, bolesne emocije i neodređena priželjkivanja, u beskrajnu rupu nenapredovanja: I ching, drevna kineska mudrost po kojoj je promjena prirodan red stvari i element postojanosti, i pamćenje, bilježenje i tumačenje snova. Iching kombinira intuiciju i iskustvo s logičkom metodom njihove primjene na na datu situaciju.Takvo proricanje uz pomoć štapića, novčića, linija, nije određivanje budućnosti, već iznošenje skrivenih nastojanja i pravaca uma na danje svjetlo svjesnog shvaćanje. Na taj način stvaramo si šansu ne da vidimo što hoćemo, nego da nazremo više mogućnosti ispred sebe,.te da izaberemo najbolji način i smjer svojih postupaka. A time i određujemo sami sebe odnosno vlastitu sudbinu.

Šok snovi i noćne more, brižni snovi, spolni snovi, snovi raspoloženja, nizovi snova, ponavljanje snova, snovi upozorenja, lucidni snovi imaju svoj jezik i svoje univerzalne simbole koje treba (na)učiti tumačiti. Snovi nas potiču na suočavanje s onim što nas očekuje ili s onim što smo već učinili. Oni opominju na postojanje potisnutog, na kočnice i akceleratore u našim životima koji često djeluju na pogrešnim mjestima i u pogrešno vrijeme. (Pro)tumačiti ih trebamo u skladu s našim odgojem, iskustvom, okolinom, osobinama naše osobe, kolektivnim iskustvima čovječanstva i drugim dispozicijskim faktorima. U snovima lutamo kako bismo na javi, uz pomoć dešifratora, pokušali naći pravi put. I vice versa.

I prolazimo tako cijelog svog života pored zakopanog kamenja ispod kojih su duše, rugamo se nemogućem kao prvi Lesageov student, htjeli bi iskopati nagradu, a ona se oduvijek nalazi u nama samima. Zapravo, sve što razumom zaključimo da nemamo, možemo, kaže drevna mudrost, posuditi od samih sebe. Taj čin posuđivanja od samih sebe, zove se intuicija. Svi bi mi mogli biti onaj drugi, intuitivni student na putu za Salamancu.